Hajde, ljudi nemojte biti toliko plitki... Svako biće na svijetu bi trebalo imati izbor...za sada smo to mi, anadam se da nećemo ostati sami u toj povlastici. Ok, čovjek je bio bolestan, našli su mu pomoć i to je to. Čemu praviti takvu pompu oko toga. Ali niste vi krivi, nego mediji koji plasiraju takvu vijest jer znaju da još uvijek nije društveno prihvatljiv takav način liječenja, uštede i IZBORA. Da sam znam da mi nema spasa, riješio bih neke stvari koje moraju ostati za mnom, i učinio što treba... Nisam zdrav ako nešto ne pitam:Ako ste(većinom) ovako "humano" nastrojeni, žao vam je i neopravdano ubiti čovjeka koji je bolestan i ne može se liječiti i izliječiti, većina govori da to nije normalno, da kako se može, gdje im je duša, kako imaju obraza...Pitam Vas sve koji tako mislite: Koliko vas je reklo u sebi, svom NAJBOLJEM prijatelju, psu: imaš upalu bubrega, Ali moram te uspavati(eutanazirati, ubiti), jednostavno -moram ...žao mi je da se mučiš...@ blagica...svi koji gledaju s veseljem klanje janjadi za ražanj mogu to gledati, zato nemojmo lažno moralizirati...@ivanMažuran...To će morati postati budućnost, ako čovječanstvo želi postati humanije...Ljudi koji ovako pišu uglavnom nisu na takav način izgubili nikoga bližnjega, odnosno gledali ga kako umire, jer da jesu, mislim da bi drugačije govorili... Ponavljam, nemojte biti plitki i sebični, licemjerni ...Pokušajte bar na trenutak zamisliti svoju najveću patnju, najaču bol, pokušajte to pomnožiti s nekim broje (osim 1), dodajte na to od nekoliko tjedana (za one koji imaju sreće) do nekoliko godina, pa ako vas mašta imalo služi, ako možete na tom primjeru pojmiti o kolikoj se patnji i agoniji zapravo radi, tek onda recite da ne želite eutanaziju...

Nitko ne bira gdje i kako ce se roditi i umrijeti jedino sta mogu birati je kako ce zivjeti i smrt toga zivota je odraz zivota tako da nitko zapravo i nezna kako ce zivjeti i umrijeti ili dali ce umrijeti .

nema se tu što mudrovati..svatko bira kako će živjeti,pa tako svatko bira i kako će umrijeti.S druge strane,svatko se sa svojom savjesti nosi sam.Sa zakonom o eutanaziji,ili bez njega,svaka osoba koja usmrti drugu treba spavati s tim do kraja svog života.Zakon nema veze s tim.Svi smo mi samo ljudi.Mislimo da je bolje da netko ne pati...a kad je riječ o nekom našem-hm,malo ipak razmišljamo..godinama,čekamo,nadamo se čudu.Eutanazija je dvosjekli mač.Ima bolesnih koji pate a imaju neopisivu volju za životom.Kako zakonski odrediti da neki nepoznati doktor odluči o tvom kraju? jeli to humano? Ili..jeli humano gledati nekoga koga voliš u patnji kojoj nema lijeka i ne boriti se za kakav takav kraj muka?No sad....tko to ima pravo odrediti kome je kraj a kome ne?Bi li vi,da ste doktori,mogli samo tako nekom nepoznatom djedici ili čak mladoj osobi isključiti aparate,reći obitelji-žao mi je,i otići na kavu? Iz dana u dan? Ili da po zakonu,to isto netko uradi vašoj baki,ili sestri,kaže-žao mi je,takav je zakon,a vi ste se ipak nadali lijeku? Hm...bili vjernici ili ne,mislim da se u nekim stvarima ipak treba držati nepisanih zakona,ma koliko god bilo teško