Bio je dobri duh Zagreba, njegova karakteristična veduta, simbol poput Trga, katedrale, Maksimira. Nema više pera koje je o Zagrebu pisalo tako kako je on pisao.

Teško je reći je li bio prepoznatljiviji kao kolumnist, kroničar grada Zagreba, autor slavnog “Zvižduka s Bukovca” ili kao i urednik koji je odgojio naraštaje mladih novinara. Pedeset godina, iz tjedna u tjedan, ispisivao je retke o Zagrebu natopljene ljubavlju, prožete erudicijom, intimističke poput nekakva intimnog dnevnika.

Zagrepčani, i ne samo oni, voljeli su njegove proze, ali su rado posjećivali i njegov kafić koji je vodio u Jurišićevoj ulici u srcu grada.

Osim “Zvižduka”, Milčec je objavio i vrlo uspješne romane “U Zagrebu prije podne”, “Priču o novinama”, autor je zbirke novela “Tekuće priče” te romana za djecu “Tajna krvavog nosa”.

Zvonimir Milčec, koji je veći dio svoje profesionalne karijere proveo u Večernjem listu, u našoj kući, bio je i jedan od prvih podržavatelja nagrade 24sata Ponos Hrvatske. Bio je i inicijator podizanja spomenika Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj, 1991. godine našao se u krugu inicijatora koji su tražili vraćanje Fernkornova spomenika banu Jelačiću u Zagrebu, a spomenik Augustu Šenoi svoje postojanje ima zahvaliti također njemu.

Kao pisac i novinar, ostat će upamćen i kao scenarist. Radio je serije “Zadnja pošta Zagreb” (redatelj Mladen Juran 1976.-79.), “Priču iz Maksimirske šume” (srednjometražni igrani film 1978.), “Pozdrav iz Zagreba” (dokumentarno-igrani serijal) i druge.

Rođen je u Zagrebu 3. rujna 1938. godine.