Zatvor je bio moje otrežnjenje. Tamo sam imao vremena zbrojiti se. Sad osnivam udrugu za borbu protiv ovisnosti o kocki jer svojim primjerom želim pokazati da, čak i kad padneš na dno, možeš se vratiti u normalu. Kocka je pošast broj jedan u Hrvatskoj, ali nitko o tome ne vodi brigu, kaže Jure Grlić (50).

Taj obrtnik iz Velike Gorice prije 17 godina se vratio iz Oluje s PTSP-om. Dotad je imao sretan brak, dvoje djece i uhodan posao.

- Kad sam se vratio, žena je primijetila da sam se promijenio. Nikad prije nisam bio nervozan, pa mi je rekla da odem liječniku. Prestao sam se družiti sa svojim ratnim kolegama, a nisam htio ni liječniku jer sam mislio da problem mogu riješiti sam. Umjesto da se doma svađam, počeo sam odlaziti u kockarnicu i to je postao moj dnevni ritual. U međuvremenu otvorio sam s prijateljem na velikogoričkoj tržnici prvu piteriju i posao je krenuo fantastično - objašnjava Jure.

Kad sam se vratio, žena je primijetila da sam se promijenio 

Jura Burek, kako su ga prozvali, morao je uskoro otvoriti i drugu radnju, a novac je tekao u potocima. No novac potrošen u kockarnicama nije se vraćao, pa je počeo pljačkati.

Prvi put opljačkao je velikogorički automat-klub 8. prosinca 2008., a drugi put dvije godine poslije.

- I prvi i drugi put vodila me kockarska ovisnička ljutnja jer se nisam naigrao i zadovoljio svoje adrenalinske porive, nego sam veću svotu izgubio u kratkom roku. Prvi put me nisu uhvatili, a drugi put mi je bilo svejedno jer sam priželjkivao da se dogodi nešto što će mi drastično promijeniti život. Jedino mi je žao tih djevojaka koje su pretrpjele strah kad sam maskiran upao u klub. No da su pružile bilo kakav otpor, pobjegao bih. Nikad nisam bio nasilnik i ne bih nikad nikoga ozlijedio, a naročito ne tu dječicu koju sam puno puta štitio od bijesnih igrača. Dvije godine zatvora bih i sam sebi dodijelio za to što sam učinio - kaže danas Grlić, koji je ukradeni novac već idući dan opet potrošio u istom automat-klubu.

Ističe da se izvukao iz pakla kocke zahvaljujući supruzi i djeci i vlastitoj snažnoj volji. U zatvoru se odmah javio psihijatru i zatražio stručnu pomoć, a zbog dobrog ponašanja pušten je na uvjetnu slobodu osam mjeseci prije isteka kazne.

 Dok sam bio ovisan o kocki, nikad nisam zanemario posao 

- Dok sam bio ovisan o kocki, nikad nisam zanemario posao. Imao sam ipak dozu odgovornosti prema kupcima i prema obitelji i nisam dopustio da padne kvaliteta mojih pita, niti da obitelj nema za hranu i režije. Nikad nisam posuđivao novac ni pao u dugove. Do 12 sam savjesno radio, a onda bih pozvao ženu ili kćer po dio utrška, a ostatak bih odmah odnio u obližnji automat-klub. Znao sam da nikad neću zaraditi i bio svjestan da varam vlastitu obitelj jer njima kradem novac. Mrzio sam sebe, ali i kockarnice, bez kojih nisam mogao - govori Jure, koji je nakon izlaska iz zatvora promijenio navike.

Vratio se svom poslu, opet ima fast-food i počinje graditi život ispočetka.

- Želim vratiti povjerenje obitelji i nadoknaditi izgubljeno vrijeme koje sam umjesto s djecom provodio u kockarnicama. Želim pomoći drugima koji su uništili vlastite obitelji i živote i upozoriti na problem koji godišnje ovu državu košta milijarde kuna - odlučan je Jure.

- Svjestan sam da ću dirnuti u osinje gnijezdo, ali nije me strah. Nema sustavnog nadzora nad poslovanjem kockarnica i automat-klubova jer da ima, ne bi kod nas nitko u takvim igraonicama mogao u nekoliko sati izgubiti tisuće i tisuće kuna. O kolateralnim žrtvama, cijelim obiteljima koje ostaju bez imovine, da i ne govorim.

U Hrvatskoj je trenutačno 200.000 ovisnika o kocki, a sustavne pomoći nema. Zato želim pokrenuti Udrugu i senzibilizirati javnost. Kad se netko drogira, treba naći dilera da bi kupio dozu, a ovisnik o kocki na svakom uglu ima mogućnost ući u kockarnicu i potrošiti zadnji novčić - zaključio je.