Ovo je postalo kultno mjesto. Ljudi širom svijeta znaju za ovu radionicu - kažen nam vlasnica Peroklinike Vlasta Jevicki-Keranović (70). Riječ je o servisu u Zagrebu za popravke nalivpera i pisaćeg pribora. Njezin svekar ga je utemeljio još 1941., a nakon njegove smrti 1980. godine preuzeo ga je Vlastin suprug Boško.
Kada je njezin muž preminuo 2014. ona se nije premišljala te je uzela obrt u svoje ruke.
- Odlučila sam zamrznuti svoju mirovinu, a službenici u zagrebačkom Uredu za gospodarstvo su se čudili mom postupku -rekla nam je Vlasta.
Po struci je ekonomistica, a o popravcima pisaćeg pribora je sve naučila dok je pomagala mužu.
- Puno je pisao o tome, ali nije bio vješt s kompjuterima pa sam za to ja bila zadužena. Radila sam prezentacije u Power Pointu i tako sam ušla u ovaj biznis - prisjetila se svojih početaka.
Uglavnom joj dolaze stariji ljudi
Istaknula je da je popravak nalivpera najviše stvar ruke jer se koristi malo alata. Usto, radi se o premalom predmetu kako bi ga se obradilo pomoću stroja.
-To je većinom ručni rad. Očistim nalivpero od tinte, ispravim ukošeno pero ili ga brusim ako piše predebelo. Pri tome koristim original alat tvornica Pelikan i Mont Blanc - objasnila nam je Vlasta te dodala da ljudi koji svraćaju u njezin servis su uglavnom starije dobi.
- Žele popraviti nalivpero kako bi ga poklonili unucima, a ja ga dovedem u savršeno stanje, u kakvom je bio kad su ga tek kupili - pohvalila nam se svojim vještinama vlasnica Peroklinike.
Ipak, smanjio se broj mušterija jer postoji praksa kad se nešto pokvari da se odnese natrag u trgovinu, a potom to šalju u tvornice.
- Od 2014. do danas popravila sam samo 372 nalivpera - rekla nam je Vlasta.
Ona od svog servisa ne zarađuje dovoljno kako bi pokrila sve troškove života, a njezin svekar je iz toga posla uspio izgraditi kuću.
- Makar se bavim rijetkim poslom ne mogu od toga živjeti - požalila nam se ova obrtnica.
Tuđman je cijenio njihov rad
To je žalosno s obzirom na povijest Peroklinike koju je cijenio čak pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Naime, Vlastin suprug se često susretao s njime.
- Došao je na Boškovu izložbu u Gornjogradskoj vijećnici koja se održala 1991.godine. Tu je prvi put prikazao penkalu koju su svi zaboravili i tako je vratio Slavoljuba Penkalu kao velikog izumitelja - prisjetila se Vlasta.
Radi se o prvo mehaničkoj olovci sa grafitnom minom, a Mađar ju je patentirao još 1906. godine. Tuđman ju je poklanjao visokim dužnosnicima drugih zemalja s kojima se susretao.
- Posebno za njega smo osmislili luksuznu kutiju od bijelog javora rembranš s Velebita i nismo ju izrađivali za nikog drugog -otkrila nam je Vlasta.
Značaj njihovog prototipa penkale je prepoznala i Turistička zajednica grada Zagreba. Dobili su nagradu za najbolji uporabni predmet-suvenir. Upravo njegova prodaja pomaže Vlasti da plati sve račune, a uz to je i ovlašteni računovođa.
-Penkalu kupuju turisti i neke tvrtke koje ju poklanjanju na svojim skupovima. Sastoji se od pet dijelova koje izrađuju zagrebački obrtnici, a ja ih sastavljam sve zajedno. Svaka penkala ima svoj broj i uz nju ide certifikat koji prevodimo na 24 svjetska jezika među kojima su danski, japanski, kineski i arapski.
Nema tko preuzeti obrt
Peroklinika nije promaknula ni državi.
- Ministarstvo kulture je ovaj obrt zaštitilo kao nematerijalnu kulturnu baštinu - rekla nam je vlasnica servisa.
Osim Tuđmana, rad Vlastinog supruga Boška je cijenio i poznati hrvatski pisac Joža Horvat.
- Poklonio mu je svoje nalivpero s kojim je potpisivao tekstove- rekla nam je ponosno.
Također, Pero Gotovac je darovao pribor svog oca Jakova, hrvatskog skladatelja i dirigenta.
-To je nalivpero kojim je napisao Ero s onoga svijeta - naglasila je Vlasta.
Unatoč svemu tome nakon što ona ode u mirovinu nema nikog tko će preuzeti obrt.
-Sin i kćer imaju svoja radna mjesta, a i znam po sebi kako je to nešto voditi pa prihvaćam njihovu odluku da se ne bave ovim poslom -objasnila nam je zagrebačka obrtnica.
No, ima plan što će sa radionicom učiniti u budućnosti.
- Napravit ću od nje muzej, a imam i zbirku koju ću pokloniti gradu Zagrebu - otkrila nam je Vlasta.
Na pitanje žali li što je zamrznula svoju mirovinu koja joj je omogućavala siguran prihod, Vlasta spremnno odgovara.
- Ni trenutka. Što više učim, to mi je ovaj posao zanimljiviji, a ljudi koji su poznavali mog muža mi čestitaju što je Peroklinika opstala - zaključila je Vlasta.