Na veliku srijedu prije Uskrsa 6. travnja 1667. godine oko 8 sati i 45 minuta ujutro Dubrovnik i okolicu pogodio je pustošan potres. Potres se osjetio od Genovskog zaljeva, na istočnoj i zapadnoj obali Jadrana (u Veneciji), Albaniji pa sve do Smirne i Carigrada.
Potres je oštetio dobar dio Grada (koji je tada bio bogat i napredan), Gruža, današnje Rijeke Dubrovačke, Mokošice, Rožata (intenzitet IX EMS98 ljestvice), mjesta Koločep i Lopud (VIII-IX EMS ljestvice). Od teških oštećenja pošteđene su obrambene zidine i tvrđave Grada. U teško oštećenoj Kneževoj palači poginuo je knez S. Getaldić sa svojom obitelji. Odmah nakon potresa nastao je tsunami, o čemu je pisao nizozemski konzul Jakob van Damm koji je na putu za Smirnu potres preživio u Dubrovniku. Potres je izazvao i požar.
Potres je uzrokovao mnogo šteta i u okolici Dubrovnika. Osjetio se intenzitetom od 8 stupnjeva EMS ljestvice južno od Dubrovnika, sve do Budve (oko 70 km udaljene od epicentra), a sjeverno do četrdesetak km udaljenog Stona. Ne zna se točan broj poginulih i ranjenih, ali procijenjeno je oko 2200.
Osnovni uzrok seizmičke aktivnosti na istočnoj obali Jadranskog mora leži u podvlačenju Jadranske mikroploče pod Vanjske Dinaride. Njihov broj i jakost raste idući od sjeverozapada prema jugoistoku, tako da se najveći broj potresa kao i najjači potresi događaju na prostoru od Stona i Dubrovnika do Albanije. Seizmički hazard Dubrovnika, kao i cijele Hrvatske može se naći na Kartama potresnih područja Republike Hrvatske, slobodno dostupnim na internetskoj stranici Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu (http://seizkarta.gfz.hr/).