Arheolozi su u Zvonimirovoj ulici u središtu Vinkovaca, gdje su počeli radovi na gradnji Hrvatskog doma, prilikom pražnjenja pronađenog bunara na dubini od tri i pol metra pronašli kostur žene za koji pretpostavljaju da potječe iz razdoblja kasnog Rima, odnosno četvrtog stoljeća.

- Prilikom čišćenja bunara otkrili smo kostur i utvrdili da je riječ o ženi jer smo uz nju pronašli narukvicu i naušnice. U sloju iznad ženskog kostura pronašli smo razne željezne okove, ali još nismo utvrdili koja im je namjena i za što su služili. Pronašli smo i nešto novca što će nam pomoći pri točnom datiranju. Nalaz je jako zanimljiv i neuobičajen i prvi je ovakav pronađen na području Cibale. Neobično je to što Rimljani nisu pokapali svoje mrtve unutar grada i što je tijelo u bunaru bili u neobičnom, bočnom položaju, a Rimljani su svoje mrtve pokapali u ležećem položaju na leđima. Stoga moramo proučiti literaturu i vidjeti je li riječ o kakvom kultu žrtvovanja ili je nesretna žena slučajno upala u bunar - kaže arheologinja vinkovačkog muzeja Anita Rapan Papeša dodajući kako je uz kostur pronađena i velika rimska opeka, ali je nepoznata njena namjena u bunaru i što to znači.

- Sada je teško reći je li riječ o nekakvom žrtvovanju jer je car Julije Cezar u 1. stoljeću prije Krista zabranio kultna žrtvovanja, no u literaturi imamo primjera da je bilo žrtvovanja raznim bogovima ili žrtvovanja vezanih za razna vjerovanja i u vrijeme zabrane - kaže Anita Rapan Papeša dodajući kako je do sada istraženo 700 četvornih metara ovog lokaliteta od planiranih 3600.

Arheolozima je u četvrtak bio četrdeseti radni dan na lokalitetu i do sada su pronašli zanimljive nalaze rimske arhitekture u temeljima, veći broj bunara i otpadnih jama gdje je pronađeno niz ulomaka ili cijelih posuda, keramike, nakita, oružja, oruđa i predmeta iz svakodnevnog života rimskih Cibala iz vremena od 1. do 5. stoljeća. Pronađeno je i nekoliko otpadnih jama iz vremena kada su Turci bili na ovim prostorima. U nalazima se izdvaja dio drške od slonovače na kojoj je izrezbarena glava lava. Riječ je o dijelu ogledala ili nekog drugog kozmetičkog pribora koji se datira u vrijeme između 1. i 3. stoljeća, a pretpostavlja se da je izrađen baš u vrijeme Colonia Aurelia Cibalae u kojoj je bilo razvijeno obrtništvo. Vremenska kapsula koja je pronađena u temeljima nekadašnjeg Hrvatskog doma sagrađenog početkom 20. stoljeća, još je u Restauratorskom zavodu u Zagrebu, a tekst pronađen u kapsuli restauratori još nisu uspjeli pročitati jer je ušla voda i oštetila papir te stručnjaci moraju načiniti dodatne provjere i zaštite.