Stožerni general Janko Bobetko otac je Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. On je naš Patton, naš Eisenhower - istaknuo je prije nekoliko dana ministar obrane Damir Krstičević okruglom stolu “Sjećanje na stožernoga generala Janka Bobetka” organiziranom u povodu obilježavanja 15. godišnjice smrti od velikog hrvatskog generala.
Janko Bobetko se odmah po početku rata uključio u Domovinski rat na Banovini. Za njega tada nije bilo dvojbe
- I ja sam krenuo unatoč poznim godinama. Tu šansu niti jedan Hrvat nije smio propustiti. Vjerujem da oni koji su to učinili danas se kaju - govorio je Bobetko 1997. u intervju Mladenu Pavkoviću što je ostalo zabilježeno u njegovoj knjizi Razgovori.
'Uvijek sam bio na hrvatskoj strani'
Bobetko je rođen 10. siječnja 1919. u mjestu Crnac pored Siska u obitelji Ivana i Kate Bobetko kao jedan od četvorice sinova. Gimnaziju je završio u Sisku, a potom je upisao Veterinarski fakultet u Zagrebu.
Nakon što su mu ustaše 1941. godine ubile oca i tri brata pridružio se prvom sisačkom partizanskom odredu, osnovanom 22. lipnja 1941. godine u šumi Žabno pored Siska. U slovenskom gradu Dravogradu bio je teško ranjen, ali je preživio i postao časnik JNA.
- Nemam se čega sramiti, to više što sam uvijek bio na hrvatskoj strani. Godina 1941. za neke koji se bave poviješću je dosta jasno razdoblje dok za druge tu još ima nedoumica i neriješenih stvari. Fašizam je bio sistem i on nije bio vezan samo uz jednog čovjeka..On je u svom programu, u elementarnom djelu imao razrađenu komponentu - porobljavanje svijeta te stvaranje sistema koji će isključivo favorizirati jedan narod. Hrvati su u jednom trenutku došli do države i mislili da se njihov san ostvario. No pritom su Hrvati zaboravili da će o njihovoj daljnjoj sudbini odlučivati drugi a ne oni...Moja generacija se u to vrijeme opredijelila za otpor fašizmu, a naše su šanse za pobjedu bile vrlo male. Mislim da je naša sreća što smo u Drugom svjetskom ratu bili na strani pobjednika, jer da nismo, sigurno ne bi bio samo jedan Bleiburg - ispričao je tada u intervju Bobetko.
'Šutnja me ojačala'
Poslije rata završio je Visoku vojnu akademiju JNA i stekao čin general-majora JNA. No za vrijeme Hrvatskog proljeća priključio se hrvatskim reformistima. Isključen je iz JNA s još 19 generala.
- Punih 18 godina nisu mi dali se se pojavim u javnosti, a šikanirali su na sve moguće načine i moju obitelj...Bilo je to vrlo teško razdoblje mog života, ali bilo je jedno moje sazrijevanje i jedan proces koji ljudi ne znaju. Čitavo sam vrijeme ja morao šutjeti, ali mene je to ojačalo, jer sam znao da će pasti komunizam - bio je uvjeren Bobetko koji do potkraj osamdesetih nije smio javno istupati.
U travnju 1992. predsjednik dr. Franjo Tuđman dodijelio mu je čin generala zbora Hrvatske vojske. Iste godine preuzeo je zapovjedništvo na Južnom bojištu. Uspješno je vodio akcije deblokade Dubrovnika i operacije u dubrovačkom zaleđu.Nakon toga je postao načelnik Glavnog stožera OS RH i na tom mjestu zamijenio generala Antona Tusa. Vodio je operacije Maslenica i Medački džep. Neposredno prije operacije Oluja predsjednik Tuđman ga je razriješio dužnosti Načelnika stožera.
'Ima čist obraz'
Haaški sud ga je optužio za ratne zločine počinjene 1993. godine u operaciji Medački Džep. General Bobetko je tada izjavio da u Haag neće otići živ i nije htio primiti optužnicu.
- Ja sam odlučio. Dođu li po mene, živ im u ruke ne idem, iz moje me kuće mogu iznijeti samo mrtvog, ne ranjenog nego mrtvog.
U knjizi 'Sve moje bitke' iz 1996. napisao je: 'Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag o svemu što sam radio i dovršio kroz svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život'.
Bio je supotpisnik Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika hrvatskoj javnosti od 28. rujna 2000. godine, zbog kojeg je ondašnji predsjednik RH Stjepan Mesić prisilno umirovio sedmoricu hrvatskih generala.
Janko Bobetko se 2000. godine povukao iz javnog života. Umro je na današnji dan 2003.godine u Zagrebu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku.