Treba izaći ljudima u susret. Smatram da sam ispravno postupio i apsolutno sam sretan, nemam riječi koliko me to veseli, a pomalo sam i ponosan na sebe, s veseljem u glasu govori mi Vladimir Juriša (54), vozač autobusa iz Trakošćana.
U petak oko 6.30 sati vozio je autobus iz Lepoglave prema Varaždinu. Na stanici Kaniža u autobus je ušao stariji bračni par. Oboje su šepali, a gospodin je k tome i nagluh. Kupili su kartu do Varaždina i sjeli na prva sjedala.
- Nakon otprilike jednog kilometra gospođa se sjetila da je na stanici zaboravila papire. Zamolila me da stanem i pustim njenog supruga da se pješke vrati po papire na Kanižu - prisjeća se Vladimir. Potom je stao, pustio gospodina van i krenuo dalje. Kako kaže, gospođa je svom mužu na izlasku iz busa viknula da će ga pričekati na stanici u Ivancu.
- Čim sam krenuo, sjetio sam se da oboje teško hodaju i da će gospodinu pješke trebati oko tri sata do Ivanca. Drugi autobus čekao bi minimalno pola sata - govori Juriša. Najviše ga se, kaže, dojmilo kada je gospođa svom mužu rekla 'Ti se požuri, a ja bum te čekala u Ivancu'.
- Pogodilo me to, gospon je jedva sišao s autobusa. Pomislio sam si kako će on jadan i koliko će ga ona morati čekati. U tom trenu, u doslovno dvije sekunde, spontano sam odlučio što ću i kako ću - prisjeća se naš sugovornik. Prošao je nekoliko metara dalje, a onda na velikom raskrižju okrenuo autobus kako bi se vratio po starca.
Na cesti je u tom trenutku nastao pravi metež. Vladimir kaže da su ljudi trubili, psovali i negodovali. Autobus koji je vozio, priča mi, bio je dupkom pun. Prevozio je pedesetak ljudi, među kojima veliki broj đaka. Ipak, u svojoj herojskoj mini akciji Vladimir je ostao potpuno miran.
- U autobusu sam 25 godina, a ukupan staž za volanom mi je 35 godina. Uvijek ima problema, kašnjenja, stajanja, ali mi smo uslužna firma, sve je to u našem opisu posla. Ljudima treba izaći u susret, mi i živimo od tih ljudi - govori mi.
Nakon što se vratio po gospodina, i on i supruga bili su izuzetno zahvalni Vladimiru. Htjeli su mu dati novce, ali je odbio.
- Kada smo stigli u Varaždin, gospođa je inzistirala da gospodin ide sa mnom na kavu, ali nažalost morao sam voziti dalje. Tako smo se dogovorili da ćemo popiti kavu sljedeći put kada se sretnemo. Priča ima nastavak - kroz smijeh zaključuje Vladimir.