Nakon pet natječaja i mnogo sukoba, Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba napokon ima novu intendanticu. To je teatrologinja Dubravka Vrgoč, bivša Vjesnikova kazališna kritičarka, magistrica znanosti i predsjednica Europske kazališne konvencije, koja je u dva ravnateljska mandata od ZKM-a napravila pravo kazališno čudo, poznato i hvaljeno i u nas i na europskim pozornicama.
Na svom putu prema tronu HNK-a bila je izložena prljavim napadima, od desnice do ultraljevice, čime su je mnogi protivnici pokušali diskreditirati i tako spriječiti nužnu promjenu u konceptu naše najveće kazališne kuće. Naime, prati je glas menadžerice nevjerojatne energije, koja odlično poznaje repertoare i funkcioniranje najvećih europskih kazališta, ne boji se rezova, ima mnoge umjetničke veze u Europi, i “zna stvoriti novac”. To je izazvalo otpor u kazališnim krugovima jer se pretpostavlja da će radikalno transformirati HNK u moderan, europski teatar, što očito mnogima zbog straha, neznanja ili osobnih, sebičnih interesa nikako ne odgovara.
Express: Kako ste se osjećali posljednjih mjesec dana, kada je protiv vas vođena oštra medijska kampanja, gotovo linč, u kojoj su vaši protivnici pronalazili razne mane vašem programu? Jeste li se u nekom trenutku pokolebali i pomislili da odustanete od kandidature za intendanticu HNK-a?
Ne, to me nije pokolebalo ni u jednom trenutku. No prije, dok još nisam predala molbu, imala sam dvojbu zbog svoje intimne vezanosti uz projekt ZKM-a, koji sam u posljednjih deset godina napravila zajedno s ansamblom, i koji je postao uspješan i na međunarodnom planu. Čak sam se nekoliko puta zapitala trebam li prihvatiti taj izazov. Svi ovi napadi koji su uslijedili uoči mog imenovanja samo su me učvrstili u mojoj odluci.
Express: Kako tumačite te napade? Je li riječ o pokušaju političkog ili interesnog, strukovnog difamiranja?
To mi je teško reći. U svemu me najviše čudi velika količina agresije kojom su me napali još prije nego što sam ušla u HNK. Dakle, nije mi se dopustilo da pokažem što želim, niti da objasnim svoj program nego se sve svelo na reinterpretacije i prepričavanja mog programa od strane ljudi koji ga uopće nisu pročitali. A to je dovelo do manipulacija i potom do prijetnji i zastrašivanja što mi se čini posve nepotrebnim. U nekom drugom kontekstu takve bi prijetnje bile čak i opasne. Mislim da takve metode ne bi trebale pripadati ni nama niti našem vremenu.