U slučaju Lika politička odgovornost postoji samo kao ukrasna riječ. Nema javnog reza ili poruke da se ovakva svinjarija pod državnim nadzorom ne može dogoditi bez posljedica za, sorry Vučković, resornu ministricu i onoga šefa Fonda za zaštitu okoliša
Vidi originalni članak
Stisnimo oči i zamislimo državu koja, naravno, ne postoji osim za potrebe današnje kolumne. Zemljica koja egzistira na granici političke simulacije i balkanske distopije. U njoj društvo bahatih budala, instant-poduzetnika s poslovnim modelom razvijenim između janjetine s ražnja, mobitela i pajde u sustavu, usred manjega grada zakopa 37.000 tona otrovnog otpada. To više nije broj koji označava iskrcanu količinu sranja, to već postaje dio krajolika. Afera onda nekako pukne. Javnost doslovno poludi. Građani se s pravom pitaju kako je moguće da se tisuće tona otrovnog otpada godinama dovoze, iskrcavaju, zakapaju i pritom se ne primjećuju. Još gore - kako je moguće da ih netko primjećuje, ali ne vidi.