Ma koliko ga prehodali i poznavali, grad Zagreb svako malo pokaže da ga se ne može uzimati zdravo za gotovo. Ostaje, naime, uvijek tajanstven, ma koliko bio otkriven i otvoren. To je pogotovo slučaj s njegovom starom jezgrom. Tako je u rujnu prošle godine, u samom središtu grada, za vrijeme obnove bloka oko Europskog trga (Bakačeva - Cesarčeva - Vlaška) ‘niknula’ nova ulica. Ne ulica, zapravo, prolaz, koji vodi od Bakačeve ulice do Cesarčeve. I nije baš da je uličica od pedesetak metara “niknula”, nego se radije, kako je odavno postojala, pokazala kad je srušen zid koji ju je dugo skrivao. Grad je tako dobio novi-stari ulaz, prolaz, novu lokaciju, još jednu moguću rutu. Za postojanje toga prostora u srcu grada znali su, doduše, stanari okolnih zgrada, ali, kako je bio neupotrebljiv, u smislu prolaska, prema njemu su se nemarno odnosili. Ne samo stanari, dakako, nego i vrijeme, koje je prolaz “izjelo” i pretvorilo u neki spoj starog i modernog. Puteljak je tako “uokviren” pohabanim, davno otpalim i izblijedjelim fasadama, s konopcima za rublje, ali i s klima-uređajima duž cijeloga prolaza.
- Kad se to napokon otvorilo, grozno je izgledalo - kaže arhitekt Branko Silađin, jedan od idejnih začetnika obnove toga dijela grada.
U zapušteni je prolaz godinama ispuštana kanalizacija, a bio je obrastao i zatrpan smećem. Jednostavno je vapio za obnovom. Kako se tako odjednom pojavio, zaboravljeni je gradski prostor odmah izazvao i znatiželju. Čemu je u svoja zlatna vremena služio, kad su uopće bila ta zlatna vremena i zašto je poslije zazidan?