Hrvatsku je obišla priča o dvoje volontera koji su se zaljubili u kaosu Petrinje. Tih siječanjskih dana pronašli smo i upoznali Juricu Gospodnetića i Danijelu Bunčić. On je stigao iz Splita kako bi pomogao nesretnicima. Ona je živjela u Petrinji, u središtu potresa. Mjeseci su prošli, ljubav se održala i sad oboje žive i rade u Splitu, zajedno s dvije Danijeline kćeri.
Stotine kilometara daleko od Petrinje, i tu ih je dočekao potres. Javili smo se Danijeli i provjerili kako su.
- Vratio mi se odmah film na Petrinju. Cure su taman zaspale, probudilo ih je. Kad je zatreslo, bila sam s prijateljicom u kući, na ulaznim vratima. Ona je pomislila da je lupio grom. Meni su se noge odsjekle. Otrčala sam u sobu kod kćeri, a ona govori: Mama, ovog ima u Petrinji, a ne tu - prepričava Danijela u dahu.
Zatim su uslijedile poruke i pozivi, mali, brzi znakovi pažnje bližnjih. A što je s Jurom? Još pamtimo kako smo proveli dan i noć s emotivnim Splićaninom u pretraživanju banijskih sela.
- Jure je taman krenuo s posla, bio je u autu, nije ni skužio da je potres, samo ga je malo zaljuljalo. Na prvom smo katu malo starije kuće i nije bilo nikakve štete. Srećom. Cijeli grad sad bruji o tome, svi se provjeravaju. Dosta je ljudi sinoć bilo u panici. Nije svejedno... - kazuje nam Danijela.
Treći potres
Ovo joj je već treći veći potres. Osim Petrinje i sinoćnjeg Splita, bila je onog jutra i u Zagrebu kad je zatreslo.
- Tada sam živjela kod Cibone. Mislila sam prvo da je vlak iskočio iz tračnica, nismo mogli u dvorište jer su crijepovi padali... - prisjeća se.
Ne želimo je gnjaviti. Obaveze zovu, sezona je bila naporna, oboje rade u istom restoranu. Dobro su.