Andrej Plenković održavao se osam godina na vlasti s kim god je stigao, od najtvrđe desnice i Hrvoja Zekanovića, pa sve do liberala, manjina, žetončića, ražalovanih SDP-ovaca, vrbovanih HNS-ovaca i Milorada Pupovca.

Neki od njih voljeli su HDZ, neki su voljeli i "suhim zlatom platili" Plenkovića.

A sada, Zoran Milanović najavljuje Vladu nacionalnog spasa koja će "maknuti HDZ s vlasti na demokratski način". "I tko god dođe, bit će bolji", piše na Facebooku jučer Milanović, nekoliko dana nakon što je izjavio kako mu je "Domovinski pokret deset puta bliži od HDZ-a".

I eto, svi koji su protiv HDZ-a, mogli bi biti za Milanovića.

Ne samo SDP i neki dijelovi ljevice, nego i sva ona desnica kojoj se Milanović četiri godine približavao i dodvoravao.

Uvalio Hrvatsku

Zapravo, Zoran Milanović ima više dodirnih točaka s desnicom, nego s lijevim blokom kojeg navodno vodi u pobjedu i svrgavanje HDZ-a s vlasti. I jasno, Ivana Turudića, kao katalizatora svega ovoga u što se Milanović sada uvalio.

I u što je uvalio Hrvatsku.

Izuzetno je blizak s Mostom, sa čijim zastupnicima je svojedobno tajno pregovarao nakon izbora 2015. godine, a onda ih podržavao u doba korona virusa kroz prkošenje antipandemijskim mjerama Vlade i kroz koketiranje s antivakserima. Čak i sada Milanović je prozivanjem migranata da dolaze u Hrvatsku "žicati socijalnu pomoć" udario u programske strune Mosta.

A mogao bi biti i blizak Domovinskom pokretu čiji će nositelj liste u Prvoj izbornoj jedinici biti Mislav Kolakušić koji je pojavom Milanovića izgubio svrhu svog političkog postojanja.

Ono što je Kolakušić htio biti - vođa populističke desnice, lider antimigrantskog pokreta, kritičar korupcije, zagovaratelj Rusije, promotor Prava i pravde - sada je postao Zoran Milanović.

Pa ako Domovinski pokret toliko želi Kolakušića, mogao bi poželjeti i Milanovića.

Mačizam i seksizam

Osim toga, zašto protivnici "woke" ideologije, feminizma i ženskih prava, ne bi u Milanoviću pronašli svoju uzdanicu? On je nadasve poznat po vrijeđanju žena, govorio je ženama da "moraju biti više kao muškarci kako bi ih se ljudi bojali", naziva žene "narikačama" i "političarskim priležnicama", u njegovoj Vladi sjedila je samo jedna SDP-ova ministrica (nakon što se riješio Mirele Holy)...

Zoran Milanović odavno prodaje macho spiku. 

Tu su, naravno, i branitelji, šatoraši, kritičari Haškog suda, zaštitnici hrvatskih ratnih zločinaca kojima se Milanović obraća i sviđa, kojima šalje poruku kako se "divi Slobodanu Praljku" zbog njegova samoubojstva, propituje uspomenu na ubijenu Aleksandru Zec i obožava Franju Tuđmana.

I jasno, tu je negiranje genocida u Srebrenici.

I jasno, napadi na udbaše i "udbaške drukere".

Anti-EU i NATO

Nadalje, Milanović govori jezikom Suverenista: ratuje s Bruxellesom, prkosi Europskoj komisiji, prijeti europskim birokratima prije nego što je uopće stupio na premijersku dužnost.

A svojom anti-NATO retorikom kod protivljenja proširenju tog saveza, svaljivanjem krivnje za rusku agresiju na samu Ukrajinu i na SAD, osvaja srca proruskih sljedbenika i putinofila.

Pa ako Milanović već zaziva Vladu nacionalnog spasa (od HDZ-a), onda u njoj ima pregršt mjesta za sve koji se hvale da u kampanji idu protiv vladajuće stranke. 

Ideologija, programi, politika, svjetonazor, konceptualne razlike, sve to može se baciti u vodu.

Bacio je to HDZ u vodu kad je Plenković skupljao žetončiće na svim stranama, baca to i SDP u vodu kad je Milanovića prihvatio za svog lidera i premijera na čekanju.

Angažiranjem Milanovića SDP i njegovi koalicijski partneri izgubili su pravo kritizirati desnicu zbog njezine politike i njezinih stavova.

Ne mogu prozivati desnicu zbog seksizma i mizoginije, ako prihvaćaju Milanovićeve seksističke ispade. Ne mogu ni skupljati glasove na zaštiti žena, nakon svih onih Milanovićevih napada na žene.

Ne mogu ustajati u obranu migranata, ne mogu prihvatiti EU i NATO, ne mogu surađivati s Amerikom kojoj Milanović prijeti sankcijama zbog Ljube Ćesića Rojsa, ne mogu osuđivati hrvatske ratne zločince, ne mogu pokazivati razumijevanje prema Ukrajini, ne mogu govoriti o pristojnosti nasuprot primitivnosti u politici, pa ni o poštivanju Ustava i institucija u kojima sjede čak i SDP-ovi članovi.

Jer prihvaćaju Milanovića.

Što je bitno?

Jer ništa nije bitno. Samo Ivan Turudić.

Pa ako ništa nije bitno, samo rušenje HDZ-a i Ivana Turudića, onda je ustvari sve dozvoljeno.

Desnica će s Milanovićem dobiti ono što će ljevica izgubiti.

Desnica će u Milanoviću dobiti ono što su u Plenkoviću izgubili, a SDP se nada da će dobiti vlast koju pored HDZ-a ne mogu izboriti.

I ako glasači desnice, pa i desnog krila HDZ-a, mogu u predsjedniku/ premijeru Milanoviću dobiti isto što mogu dobiti u svojim malim strančicama, zašto bi onda rasipali glasove na Most, DP, Pravo i pravdu?

Kad mogu glasati za SDP. Stranku Desnog Populista.