Zoran Milanović mogao je jučer biti na Gradskom groblju u Đakovu, gdje je održana komemoracija u povodu 30. godišnjice ubojstva Josipa Reihl Kira, bivšeg načelnika Policijske uprave Osječko-baranjske, kojeg je nakon izjave da "dok je on načelnik Policijske uprave osječko-baranjske rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti", sa 16 metaka iz kalašnjikova izrešetao hrvatski policajac Antun Gudelj.

Ipak, predsjednik je odlučio jučer nazočiti predstavljanju monografije Specijalne jedinice policije GROM u Karlovcu, gdje je govorio u prilog Mihajlu Hrastovu, policijskom specijalcu koji je u rujnu 1991. godine pobio 13 zarobljenih rezervista JNA.

Mogao je Milanović govoriti o mirotvorcu Reihl Kiru čije ubojstvo je otvorilo vrata ratnim razaranjima u Slavoniji. Ipak, odlučio je govoriti o pravomoćno osuđenom ratnom zločincu Hrastovu.

Glavašu vratio odličja

Zašto je predsjednik, koji je baš nedavno vratio odličja Reihl Kirovu tadašnjem protivniku Branimiru Glavašu, zaobišao komemoraciju osobi koja je željela spriječiti rat i umjesto toga ustao u obranu osobe koja je ubila ratne zarobljenike?

Možda se to ne čini kao velika stvar, ali šalje značajnu poruku o prioritetima i politici tobožnjeg ljevičarskog predsjednika države.
Milanović je u Karlovcu govorio o "greškama i zločinima koji se događaju", o kazni koja se "ne smije pretvoriti u zlostavljanje", o tome kako "ovdje više nema pravde, sve je potrošeno", uz poruku kako "ne smijemo dopustiti da se ponašamo kao zadnji naivci".

Hrastov je odslužio kaznu zatvora, a sada se suočava s višemilijunskim odštetnim zahtjevima zbog svog zločina.

Obitelj Reihl Kira punih trideset godina traga za političkim nalogodavcima atentata na načelnika policije, čiji ubojica je uspio bez problema najprije pobjeći u Australiju, da bi nakon povratka 2009. godine bio pravomoćno osuđen za ubojstvo.

"Zlostavljanje" pravosuđa

Imao je Milanović priliku jučer poslati poruku o mirotvorstvu i pomirenju, o pokušajima izbjegavanja rata, ali i o tadašnjoj politici u Slavoniji kojoj je Reihl Kirovo ubojstvo omogućilo eskalaciju sukoba. 

Ipak, predsjednik države radije je uživao u pljesku i odobravanju kolega Mihajla Hrastova, kojeg je javno štitio od pravosudnog "mrcvarenja i zlostavljanja". Od "zlostavljanja" hrvatskog pravosuđa.

Mogao je jučer Milanović osuditi ubojstvo 13 zarobljenika, vezanih žicom na Koranskom mostu, ali je svejedno posegnuo za "greškama koje se događaju". Kad već nije otišao u Đakovo gdje bi javno osudio još jedan ratni zločin hrvatskih policajaca, atentat na šefa hrvatske policije. 

A opet, tko zna, možda bi tamo pronašao opravdanje za Reihl Kirova ubojicu.

Kolinda 2.0

Ovakav odabir prioriteta očekivao bi se od Kolinde Grabar Kitarović, bivše predsjednice koja se čitavog mandata naslanjala na radikalnu desnicu, dodvoravala braniteljima, opravdavala hrvatske zločine i družila se s ratnim zločincima. 

Međutim, od Milanovića, formalnog kandidata ljevice, moglo se očekivati da će iskoristiti funkciju kako bi skrenuo pažnju na druge žrtve, na kontroverzne epizode hrvatske povijesti, na ljude koji su radili za mir i pomirenje, a onda za to platili glavom.

Nažalost, bilo bi to previše.

Zoki desničar

Nije to samo stvar hrabrosti, kako je to jučer napomenuo Eugen Jakovčić iz Documente. Ovo je nastavak Milanovićeve politike: antihaške retorike koja se nadovezuje na primanje osuđenih zločinaca na Pantovčaku, poput Tihomira Blaškića, na poruke o političkim presudama Milivoju Petkoviću i političkim optužnicama Anti Gotovini, a sada se proširila na turneju po godišnjicama vojnih postrojbi gdje pronalazi opravdanja za hrvatske zločince.

Zaobišao je načelnika policije koji se zalagao za mir i zbog toga dobio 16 metaka iz hrvatskog kalašnjikova, te ustao u obranu osuđenog ubojice nenaoružanih zarobljenika.

To je njegovo društvo. U tom okruženju on se najbolje osjeća. To je njegova politička platforma. To je njegova publika. 

U njegovoj "kući za sve" neke se teme i akteri osjećaju ugodno u dnevnom boravku, a neke su brutalno ugurane u podrum. Daleko od očiju.