Ženama je mjesto u kuhinji. Uz to su i loši vozači. Nizozemci su škrti, Zagorci vole piti, a Hercegovci nose bijele čarape. To su samo neki od stereotipa duboko ukorijenjenih u društvu.
Ipak, jedan je univerzalan diljem svijeta, onaj o (glupim) plavušama koje 'pate' zbog nebrojeno mnogo viceva na račun boje kose. Otud i naziv izložbe autorice Irene Kolbas u zagrebačkom Etnografskome muzeju 'Vic o plavuši - stereotipi u kojima živimo'.
- Žene su kao rodni stereotip gluplje od muškaraca, plavuše su još gluplje, a umjetne su najgluplje. Barbika na plakatu izložbe ‘glumi’ plavušu jer je ideal ljepote, a to su lutke koje čak ni ne mogu stajati - kaže.
Podijeljena na dva dijela, tipični stereotipski i umjetnički antistereotipski za koji je zaslužna Maja Briski, izložba predstavlja stereotipe kao dio nematerijalne baštine. Posljednjih 15-ak godina stereotipe istražuju brojne znanstvene discipline, što je i inspiriralo kustosicu za ovu izložbu koju je pripremala gotovo tri godine.
- Želim osvijestiti ljude da su okruženi negativnim stereotipima koje treba razbiti. Oni vjerojatno postoje otkad postoji ljudsko društvo, otkad postoje ‘drugi’. Oduvijek su oni ‘drugi’ bili loši na ovaj i onaj način: prljavi, škrti, glupi, lijeni, zločesti, zapravo su mahom negativne karakteristike vezane uz one ‘druge’. A ti drugi su prvi susjedi ili građani susjednoga grada ili državljani susjedne države - objašnjava.
Ponekad su toliko jaki da ih, kako kaže, uzimamo zdravo za gotovo, a vrlo često nismo ni svjesni u razmišljanju ili djelovanju da razmišljamo i djelujemo upravo pod utjecajem stereotipa.
- Koliko se, na primjer, ljudi neće odmaknuti od Roma u tramvaju za svaki slučaj da ne ostanu bez novčanika?! Koliko će ljudi očekivati od lijepe žene da je pametna? - ističe i dodaje kako stereotipi nastaju kao elementarni strah od nepoznatog, kao obrambeni mehanizam i ponekad kao 'traženje dlake u jajetu drugog'.