Prije smrti svojoj majci sam obećala da Elvisa nikad nećemo ostaviti, kroz suze govori Sretenka (43), biološka kći Ivanke Šućur.
Ova hrabra žena, udovica i majka troje djece, koja je u vihoru rata pronašla 20-mjesečnog dječaka Elvisa i odgojila ga kao rođenog sina, umrla je u utorak u Sarajevu u 65. godini. Uz Sretenku, uz majčinu postelju do zadnjeg su trenutka bila i ostala njezina djeca Zvjezdana (47), Goran (40) i Elvis (24).
Zbog svoje nesebične ljubavi, požrtvovnosti i plemenitosti, Ivanka je 2009. godine dobila nagradu Ponos Hrvatske.
Tog 16. listopada 1993. godine nešto ju je vuklo iz kuće, iako su na Sarajevo već počele padati granate. Suprug joj je poginuo dva mjeseca prije, a ona je, uz troje već velike djece, silno željela i jednog mališana.
- Kako nismo imali vode, uzela sam dva kanistra i otišla do obližnje crpke. Prošla sam pokraj zgrade nekadašnjeg Turist biroa, u kojoj su se u vrijeme rata skrivale izbjeglice. Natočila sam vodu, no blizu je pala granata i potrčala sam prema Turist birou potražiti zaklon. Odjednom sam čula dječji plač - ispripovijedila nam je Ivanka uoči dodjele nagrade Ponos Hrvatske. Ušla je u prostoriju i na podu u prljavštini ugledala dijete koje je taman krenulo uzeti komad polomljenog stakla. Upozorila ga je da to ne dira, a on ju je poslušao.
- Okrenuo se prema meni, pritrčao mi i tako me jako zagrlio da ga nisam mogla odvojiti od sebe. Bio je prelijepo dijete. Imao je repić na glavi, a u ruci je držao bočicu s malo mlijeka. Držao me čvrsto, jecao i plakao. Ponijela sam ga sa sobom kući misleći da je dijete nekog izbjeglice i da ćemo mu kasnije, kad prođe pucnjava, pronaći roditelje - ispričala nam je Ivanka.
Iako je cijeli slučaj prijavila policiji, dječačić je ostao kod nje i prigrlila ga je kao svoje rođeno dijete. Braću i sestre odgajala je da se vole, poštuju i podupiru.
Kako tih ratnih godina nisu imali novca, Ivanka je mjesecima davala krv kako bi Elvisu osigurala toplo mlijeko. Tako je mogla dobiti pakete pomoći s mlijekom u prahu.
Do zadnjeg trenutka života Ivanka je čuvala limenu kutiju koju je našla kraj dječaka, a u kojoj su bile posložene njegove stvari i ceduljica s porukom: “Ovaj dječak zove se Elvis Salkanović, rođen je 9. siječnja 1992. godine u Čapljini. Majka mu je umrla, a otac Ahmet negdje pobjegao. Moli se onaj tko ga nađe da ga preda policiji”.
Ivanka je uvijek isticala da joj je najvažnije da Elvisa uputi na pravi put, da se školuje, uspije u životu i bude prije svega čovjek.
- Ja sam Hrvatica, pokojni suprug bio mi je Srbin, a Elvis je musliman. Mi na to nikad nismo gledali kao na podjelu, nego kao bogatstvo. Ne volim podjele. Za mene je bitno kakav je netko čovjek - isticala je. Na posljednji počinak na sarajevsko groblje Vlakovo ispratili su je brojni sugrađani.
Posljednjih godina bila je teško bolesna
Posljednje godine života Ivanka je provodila po bolnicama gdje se liječila zbog brojnih i teških dijagnoza. Njezina djeca kažu da je posljednja dva mjeseca života bila prikovana uz bolnički krevet, a svi četvero dali su maksimum od sebe.
- Tješi nas samo to da nije jako patila - rekla su nam Ivankina djeca.