Postoji i još jedan problem ovisan o odluci komisije koja bolovanje produžuje za 7, 14, ili dvadesetak dana jer za svaki odlazak na komisiju, pacijent mora donijeti friške nalaze čime opterećuje i bolnice i druge ustanove stvarajući bespotrebne liste čekanja, naročito za bolesti koje nisu izlječive u kratkom roku, a morate donijeti nalaz da se vidi promjena.

Ovi nakaradni propisi u HZZO-u samo stvaraju nevolje za ozbiljno bolesne ljude. Komisija bi trebala imati TRI člana i pregledom dokumentacije odlučiti o opravdanosti bolovanja. U praksi je UVIJEK jedna osoba, papire ne stigne niti pogledati jer je pred vratima kilometarski red, a odluku donosi prema trenutnom raspoloženju. S obzirom da su regionalno određeni, svaki pacijent dolazi uvijek kod iste osobe na "pregled" pa se postavlja i pitanje pogodovanja (poneka kovertica) a to znači da bez obzira na dijagnozu, bolovanje se produžuje ili ne. Obiteljski liječnici su pod velikim pritiskom pa se često dogodi, da zbog straha od kažnjavanja, ne poduzme sve raspoložive metode liječenja a time i vjerojatnost pogoršanja zdravlja pacijenta. Prijedlog da obiteljski liječnici sami određuju potrebu za bolovanjem je naj kvalitetnije rješenje jer su i tako u kompletno stanje pacijenta najbolje upoznati.

Ljudi moji, u Kanadi bolovanje ne postoji, ako si bolestan ides na par dana neplacenog, ako je nesto ozboljnije onda ispunis papire kako bih dobio employment insurance i svi sretni i zadovoljni... ako neces dva dana na posao nitko te niti ne pita zasto neces doci niti se kome moras objasnjavati.. upravo iz tog razloga nema previse muljanja .. steta ljudi kojima zaista bolovanje je potrebno !