Jedna od glavnih obmana i vrlo ponižavajuća konstatacija je da je naše zdravstvo besplatno jer je situacija upravo suprotna, gotovo ništa nije besplatno, kaže predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata (UHP) Marijo Drlje. On ističe da izdvajamo 15,5 posto od plaća, a da uz to plaćamo i dopunsko osiguranje, lijekove s liste B, kao i lijekove koji nisu ni na jednoj listi, razna pomagala, veći dio stomatologije... Prema svemu sudeći, kažu u UHP-u, tko ima novca, može se liječiti, a tko nema, neka čeka zakon biologije. To je, ističu, nedopustivo jer zdravlje nije roba, a reforma može uspjeti samo ako njezin centar bude čovjek i njegovo zdravlje. Trošenje zdravstvenog novca u nezdravstvene svrhe čudi i rastužuje Marija Drlju, a sve ostalo što se prebija preko leđa pacijenata, smatra on, ruši načelo solidarnosti između zdravih i bolesnih. I bivši ministar zdravstva, dr. Andro Vlahušić, više je puta upozoravao na pogubnost ovakve zdravstvene politike. I prije tri godine je govorio da će izdvajanja iz plaća sve više rasti te da, za razliku od drugih zemalja, naša država ne planira smanjenje doprinosa. Samim zaposlenima, koji jedini i izdvajaju za zdravstvo, isticao je, liječenje će postati nemoguća misija. Vlahušić smatra da je pitanje doprinosa za bogate i siromašne ionako već dovoljno regulirano unutar ovih 15,5 posto koji se izdvajaju iz plaće.

U UREĐENIM ZEMLJAMA DOPRINOSI IDU SAMO ZA LIJEČENJE
Skandinavske zemlje primjer su uređenog zdravstva i tamo se iz plaće izdvaja isključivo za zdravstvene potrebe. Zdravstvo je potpuno informatizirano, pa svaki zaposleni građanin ima svoj račun na koji sjeda novac koji se izdvaja za zdravstvo. Tijekom godina za svaku zdravstvenu uslugu koja čovjeku zatreba, skida se novac s tog računa. O svemu ostalom, poput održavanja zdravstvenog sustava i ulaganja u njega, te o posebnim kategorijama ljudi, brine se država. I u Švicarskoj, primjerice, kad netko ode u mirovinu, država mu vraća novac koji je uplaćivao za zdravstvo, a nije ga potrošio korištenjem usluga tijekom godina.

BOGATIJI VEĆ PLAĆAJU VIŠE
Onaj tko ima 3000 kuna bruto plaću, za zdravstvo izdvaja 465 kuna, a onaj tko ima 15.000 kuna plaću, izdvaja čak 2325 kuna. Dakle, neki već izdvajaju znatno više od drugih, pa je logično da ideja kako oni koji imaju više i trebaju platiti više, izaziva revolt među zaposlenima. Uz to, država nezakonito troši zdravstveni novac.