U CMC-u, negdašnjoj Željezari Sisak, u četvrtak i petak radnici potpisuju razrješnice i dobivaju otkaz. Njih 916 posljednji put dolazi u krug tvrtke, ali, kažu, moguće je i da neke od njih pozovu u okviru otkaznog roka ako ustreba odraditi kakvu isporuku. Novinari nisu mogli u krug tvornice u koju wlijuna kuna. Iza ograde promatrali su kako skupina po skupina radnika ide prema upravnoj zgradi i potpisuje otkaze. A tvornici se predviđala dobra budućnost, ali kad je posao na gradnji i obnovi postrojenja bio gotov, Amerikanci su se predomislili.

- Očajni smo. Ipak, pošteno su nas isplatili i još budu. Dobit ćemo čak i božićnicu - kazali su radnici. Mara Rupčić, koja je u Željezari radila 24 godine, rasplakala se.

- Od otpremnine mogu podmiriti kredite. Sin mi studira metalurgiju, a kći je u srednjoj školi. Što će biti kad se istopi novac, ne znam - kaže Mara. S njom se slaže i Predrag Abramović, glavni povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske u Željezari.

- Ljudi će dobivati plaće sve do isteka otkaznog roka. Ali što onda? - kaže Abramović. Otpremnine će se potrošiti i tada će se osjetiti što znači tisuću zaposlenih radnika manje i brojne siromašne obitelji. Od njega doznajemo kako Željezara radi još nekoliko dana dok se okončaju poslovi, a Sindikat će tražiti pomoć državnih dužnosnika u traženju kupca Željezare koji bi oživio proizvodnju. Rekli su nam kako će zatvaranjem Željezare Sisak biti na koljenima, pogotovo zato što su mnoge tvrtke u teškoćama.

Amerikanci nisu donijeli spas

Prije CMC-a Željezara je imala dva vlasnika, ruski Mečelj i Turbo Impeks. Oba su otpuštala zaposlene, nisu ispunjavali preuzete obaveze i odustali su prije investiranja. Prodaju Rusima podržali su predsjednik Mesić i ministar rada Vidović.