Do zadnjeg daha Rosa Luxemburg borila se za svoja uvjerenja. Rođena u vrijeme kada ženama nije bilo dopušteno u muškom društvu ni progovoriti bez dopuštenja ona je imala hrabrosti ući u svijet politike. U vrijeme kad žene nisu imale nikakva prava, imala je hrabrosti izboriti se za riječ, izlagati svoje stavove i ideje i stajati iza njih. Eugen Levine, njezin blizak suradnik opisao ju je kao 'ženu superiornog uma koji ga plaši'.
Poljska Židovka odrasla u carskoj Rusiji Rosa Luxemburg ili Crvena Rosa bila je žena ispred svog vremena koja se cijeli život zdušno borila za radnička prava i prava žena. Odlikovala ju je snažna osobnost i veliko samopouzdanje, bila je izrazito educirana i obrazovana. Upravo je ona značajno utjecala i na ideju ravnopravnosti žena i muškaraca.
Ta malena žena vođena jakim uvjerenjima, cijeli se život opirala buržoaziji i postojećim društvenim normama.
Zbog liječničke greške cijeli život je šepala
Rodila se u kraljevini Poljskoj na današnji dan 1871. godine u židovskoj obitelji kao jedna od petero djece. Njezina obitelj je živjela skromno a njezinim roditeljima je bilo najvažnije obrazovanje djece. Značajnu ulogu u njezinom djetinjstvu imao je otac koji se u ranoj dobi udaljio od ortodoksnog židovstva te je Rosa upravo od njega usvojila liberalne ideje. On je podržavao i poljski nacionalni pokret za oslobođenje od ruske diktature. U njihovoj kući se govorio poljski i njemački.
Rosa je u obitelji dobila široku humanističku naobrazbu te naučila ruski, latinski, starogrčki, francuski i nešto malo engleski te talijanski. Znanje jezika omogućilo joj čitanje svega što ju je zanimalo. Zanimala se za botaniku i geologiju, sakupljala biljke i stijene, obožavala glazbu te je odlično crtala. Zbog pogrešne liječničke dijagnoze i terapije Roza imala je deformirane kukove i šepala je cijeli život.
Od najranije dobi bila je najbolja učenica. U djevojačkoj gimnaziji u Varšavi koju je pohađala isticala se britkošću i inteligencijom, snažnim suosjećanjem za patnje drugih i ozbiljnošću. No unatoč tome doživljavala je diskriminaciju. Zvali su je šepava Židovka. Revolucionarnim aktivnostima počela se baviti kao 16- godišnjakinja. Maturirala je kao najbolja u razredu i trebala je dobiti zlatnu medalju, ali joj je uskraćena zbog političkog djelovanja.
'Oči su joj gorjele od borbenosti'
Naime, Rosa je otvoreno kritizirala carski režim u Poljskoj zbog čega je nakon mature bila prisiljena emigrirati u Švicarsku kako bi izbjegla pritvor. U Zürichu je studirala prirodne znanosti i političku ekonomiju na jednom od rijetkih sveučilišta gdje je to ženama bilo dopušteno. Doktorirala je u vrijeme kada se malo žena moglo akademski obrazovati.
Bertham Wolfe je o ovoj istaknutoj političarki, teoretičarki, aktivistici i pacifistici napisao:
„Fizički se Rosa nije činila kao tragična junakinja ili vođa. Dječja bolest kuka učinila je njezino tijelo uganutim, krhkim i slabim. Hodala je nezgrapno šepajući. Ali kad je govorila, ono što su ljudi vidjeli bile su velike, izražajne oči koje su sjajile od suosjećanja, blistale od smijeha, gorjele od borbenosti, bljeskale s ironijom i gađenjem. Kada bi imala riječ na kongresima i sastancima, činilo se kao da njezina sitna građa raste i postaje zapovjedničkom. Njezin glas bio je topao i rezonantan, njezina pamet smrtonosna, argumenti širokog raspona, u pravilu, više usmjereni na inteligenciju nego na osjećaje slušatelja.“
Zbog svog javnog političkog angažmana često je zatvarana a posljednji put za vrijeme Prvog svjetskog rata no i u zatvoru je pisala pamflete protiv tog strašnog krvoprolića. Pozivala je na načela jedinstva, bratstva i slobode svih ljudi. U zatvoru je provela dvije i pol godine. Unatoč tome što je bila uvjerena komunistkinja nije se libila kritizirati Lenjina i njegovu agrarnu reformu.
'Nema smisla odricati se seksa'
Osim politike i intelektualnih rasprava Rosa koja se sa 27 godina udala za njemačkog radnika Gustava Lübeka voljela je muškarce a dvojica su joj obilježila života. Leo Jogiches bio joj je dugogodišnji ljubavnik s kojim je htjela imati i dijete, a 12 godina mlađi ljubavnik, odvjetnik Paul Levi ju je branio pred sudom zbog optužbe nagovaranja njemačkih vojnika na defetizam.
- Kada bi se ljudi odrekli seksa i umjetnosti dok spremaju revoluciju, proizveli bi još bezdušniji svijet od onog koji su htjeli promijeniti - kazala je.
Mučili je i na smrt pretukli
Sredinom siječnja 1919. tijekom masovnih radničkih demonstracija u Berlinu u kojima je aktivno sudjelovala ubijena je zajedno sa svojim suradnikom Karlom Liebknechtom.
Tada je nastradalo oko tri tisuće ljudi. Ubojstvo su izveli članovi paravojnih desničarskih slobodnih odreda Freikorps. Dopuštenje za likvidaciju su dobili od tadašnje socijaldemokratske vlade koja se nakon završetka Prvog svjetskog rata pribojavala silnih napetosti u zemlji. Najprije su je uhitili, mučili i na kraju na smrt pretukli. Lubanju su joj smrskali, a tijelo bacili u kanal. Njezin truo i izobličen leš je nekoliko mjeseci kasnije izbacila voda. Identificirana je samo uz pomoć torbe i medaljona. Pokopana je na središnjem gradskom groblju Friedrichsfelde u Berlinu.
Njezina prijateljica Luise Kautsky kazala je
- Čar njena bića je životna živahnost, osjećajnost i ulaženje u osjećaje drugih, kao i slušanje drugih sugovornika, suosjećanje u radosti i patnji drugih ljudi, te ozbiljnost.
Freikorps postrojbe su se kasnije postupno razvile u paravojsku Hitlerove nacističke stranke. Jedan od vojnika koji su počinili ubojstvo Otto Runge u intervju njemačkom Spiegelu 1962. izjavio da su ministar obrane Gustav Noske i kancelar Friedrich Ebert iako obojica socijaldemokrati dali odobrenje za ova ubojstva.