I tako, Zoran Milanović uspio je zaratiti s još jednom državom.

Nakon Austrije koju je u eri Covida optužio za "fašizam", nakon Ukrajine za koju je u osvit ruske agresije rekao da je "jedna od najkorumpiranijih zemalja na svijetu" i da je sama kriva što ju Rusija napada, nakon Finske i Švedske za koje je rekao da ne bi smjele ući u NATO, nakon Sjedinjenih Država koje je optužio da su isprovocirale rusku agresiju, nakon visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH i službenog Sarajeva, hrvatski predsjednik sada je u ratu s Grčkom.

"To nije pravna država! Ti ljudi su tretirani kao ratni zarobljenici. Ovo je na granici ratnog prava. Tretiraju ih kao zarobljenu postrojbu", komentirao je Milanović postupanje grčkih vlasti s uhićenim navijačima. "To nema veze s demokracijom, s poštivanjem ljudskih prava. Razbacani su po grčkim zatvorima da ih prebiju i siluju. Ako je to EU danas, bolje da je nema".

Pa Grci pišu priopćenja, pa se oglašavaju udruge sudaca, pa piše vlada, pa pišu pojedini zastupnici u grčkom parlamentu. Pa im Milanović u televizijskim izjavama "šalje puse". 

Pa onda dolazi Andrej Plenković gasiti vatru.

Gaženje diplomatskih uzusa

Kao nekadašnji karijerni diplomat Milanović je izgradio reputaciju na grubom gaženju svih diplomatskih uzusa, na tome da ne bira izraze, metode i riječi kojima se izražava kao hrvatski predsjednik.

Ali da pritom itekako bira žrtve tih svojih riječi.

Ovako žestoko Milanović se još nikada nije obratio zemaljama, vladama ili političarima koji bi to eventualno zasluživali. 

Primjerice, relativizirao je i umanjivao provokacije Viktora Orbana sa svojatanjem hrvatskog teritorija i promocijom karte Velike Mađarske. Ni riječ nije rekao protiv Vladimira Putina, inicijatora brutalne agresije na Ukrajinu. A na svakom koraku, pa i ovoga tjedna, brani Milorada Dodika od kritika i optužnica Tužiteljstva BiH.

Možda je Milanović retorički razbarušen i neobuzdan, ali je politički i ideološki itekako konzistentan.

Bira neprijatelje

Ratuje s Bruxellesom, NATO savezom i SAD-om, za "fašizam" optužuje države koje to ne zaslužuju, ali zato zaobilazi one koje jasno iskazuju takve tendencije, veliča Tursku prilikom posjeta autokrata Tayyipa Erdogana, ali zato otvoreno sabotira Finsku i Švedsku oko ulaska u NATO.

A sada je na red došla Grčka.

Kao idealna meta u Milanovićevoj akciji prikupljanja bodova u zaštiti uhićenih huligana. I čak je i ovdje, u ovoj retoričkoj bakljadi, pokušao poentirati protiv "ovakve EU".

"Bilo bi dobro da, kao što su roditelji mene zamolili da im pomognem, zamole Milanovića da im ne pomaže jer im radi samo štetu", poručio je premijer Andrej Plenković koji iz Milanovićeva rata s Grcima ponovno izvlači političku korist.

"Brinemo se od prvog trenutka, konzistentno, a za razliku od Milanovića, ne tako da vrijeđamo grčko pravosuđe", veli premijer. "Koliko god njegove izjave možda mogu naići na odobravanje nekoga tko se solidarizira s našim državljanima, toliko će im to štetiti. Njegove izjave sigurno neće pomoći našim državljanima, već sustavan i ozbiljan rad hrvatskih diplomata, konzularnih službenika i vlade".

I tako, Milanović je kao "loš policajac" ponovno omogućio Plenkoviću da nastupi kao "dobar policajac".

Umjereni Plenki

Da popravlja Milanovićevu štetu, da se prikazuje kao kooperativan i konstruktivan političar, da umjerenim izjavama zalijeva požare koje je Milanović potpalio, da mu diže rejting u domaćoj, ali i međunarodnoj javnosti.

"Moskovski čovjek" i "Briselski ćato" ponovno se savršeno nadopunjuju.

Osim što misli da ne može snositi nikakvu odgovornost za svoje izjave, Milanović shvaća da svojim skučenim ovlastima ne može previše pomoći uhićenim huliganima, pa se stoga okreće urlanju, vikanju, histeriziranju, pretjerivanju, dizanju panike, kako bi domaće biračko tijelo - pogotovo ono desno - shvatilo da je on spreman za "naše dečke" krenuti čak i u rat s Grčkom. 

Sad će on pokazati Grcima kako se to radi.

Plenković, pak, shvaća da će u jednom trenutku kad huligani napuste grčke kazamate politički monetizirati "sustavan i ozbiljan rad hrvatskih diplomata, konzularnih službenika i vlade". 

On ima ovlasti, pa stoga ne mora urlati.

Zoki oko Zambije

Milanović, nažalost, nije bio jednako gorljiv u slučaju uhićenih Hrvata u Zambiji. "Tu je napravljeno mnogo grešaka koje bi ih mogle koštati", govorio je svojedobno. "Pravila se moraju poštovati. Sad im mi ne možemo puno pomoći".

Nije tada govorio o "silovanjima i prebijanjima". Nije napadao zambijsko pravosuđe, kao što je napadao grčko. Valjda je imao više povjerenja u njega.

A to se opet uklapa u Milanovićev novi politički profil. 

Urlaj u zaštitu huligana, sliježi ramenima u zaštitu posvojitelja. Napadaj žrtvu, a ne agresora. Udaraj po Finskoj i Švedskoj, ali ne po Orbanovoj Mađarskoj ili Erdoganovoj Turskoj. Štiti i brani Milorada Dodika.

I naposljetku, krči što veći politički prostor za Andreja Plenkovića.