Dok neki od nas pokušavaju raspravljati o važnim temama, drugi misle da je njihovo mjesto u hijerarhiji stranke kudikamo važnije pitanje. Riječ je o tipičnoj aroganciji poslušnih. Dovoljno je nazočiti samo jednoj sjednici gradskog, općinskog ili županijskog vijeća. Razumljiva mi je ljutnja poslušnih na svaku argumentaciju koja dovodi u pitanje "koncept" njihove stranke, koalicije, njihova nepogrešivog vođe. I u tom kontekstu sve postaje politika. Ali nijedna politika ne smije dovoditi u pitanje temeljne vrijednosti svoje civilizacije. Ako ih kojim slučajem ipak dovodi u pitanje, ona ubija svijet u kojem djeluje. Upravo to čini naša gradska politika u Osijeku: ironizira svaku vrstu dobronamjernih objekcija glede privatizacije javnih poduzeća i krajnje proizvoljnih poskupljenja komunalnih usluga. Svaka pomisao na poštivanje procedure čini je nervoznom, a blage sugestije struke doživljava kao najveću moguću uvredu. Poslušnost nikako ne može obećavati svijet unutar kojeg nema mjesta za rizik i neizvjesnost, slučajnost i igru, san i nepoznato. U tom slučaju živjeli bismo unutar prazne provjerljivosti, gdje bi pogledi i geste čelnih muževa bili naši jedini smjerokazi.