Zataškani slučaj pregažene majke te sjećanje njezine kćeri Ivane Kesten daju zoran odgovor na pitanje kako ne djeluju institucije pravne države. Na žalost, ovaj slučaj nije iznimka. U to se uvjeravam održavajući uredovne dane i svakodnevno čitajući pisma obespravljenih građana, a za nove slične slučajeve čuo sam ovih dana na kavi sa susjedima. Govorili su o slučajevima kamatarenja i ucjenjivanja ljudi, prevarama i drugim nezakonitostima. Jednodušno su se složili da bi o tom Hrvatski sabor trebao raspravljati na izvanrednoj sjednici. Pita me jedan susjed zašto mediji ne pišu o HSP-ovu programu reforme pravosuđa, zašto svi šute o tako dobrom programu. Nisam trebao odgovarati jer je to učinila moja susjeda rekavši da taj program mnogima ne odgovara. Treći susjed mi reče: “Ali zato će vam stalno podmetati nacionalizam, ustaštvo, desničarenje i slično jer se svi pribojavaju vaše snage, principijelnosti i dosljednosti”. Rekoh mu: “Ali mi smo samo domoljubi, pa opet domoljubi, koji se bore za opće dobro”. Domoljublje je svugdje vani pozitivno i dobrodošlo. Upravo zbog pisama obespravljenih, zbog susjeda, naše djece i budućnosti - treba ustrajati.