Prošli smo tjedan svjedočili još jedanput velebnom Vladinu uspjehu. Navodno je riješen problem nepravednog izračuna mirovina tzv. novih umirovljenika koji su otišli u mirovinu poslije 1999. - Kako smo se uhvatili u koštac s dugom umirovljenika kao najvećom traumom ovog društva, tako sad rješavamo i ovaj drugi najveći problem umirovljenika - poručuje nam Sanader. Znači li to da će sad umirovljenik koji je otišao u mirovinu 1999. godine sa 35 godina staža, 65 godina i plaćom od 3000 kuna imati istu mirovinu kao i onaj koji je s istim uvjetima umirovljen npr. 1995.? Naravno da ne znači. Znači li to da će svi novi umirovljenici dobiti barem nekakvo povećanje svojih bijednih mirovina? Naravno da ne znači. Kakvo je to onda Sanaderovo rješenje koje ga je učinilo toliko ponosnim? Umirovljenicima su opet pred izbore bačene mrvice, ne u obliku izjednačavanja mirovina, nego kao nekakav dodatak koji se istom brzinom kojom je donesen može i ukinuti. Ipak, mora se priznati kako će i taj sitniš nekima od njih učiniti tešku egzistenciju barem malo lakšom, a Sanaderovi koalicijski partneri iz HSU su svoj saborski dodatak na mirovinu i tako osigurali.