U prošloj kolumni govoreći o nasilju i opasnostima kojima smo u našem društvu svakodnevno izloženi naveo sam i tzv. kult-automobila, u kojem se vozilo ustoličilo kao sredstvo ubijanja br. 1 u RH. Tada sam oružje i automobil naveo kao jednako opasne i smrtonosne predmete. Reakcija meni dragih kolega na to bila je zgražajuća. Zapitali su se kako sam uopće takvu paralelu mogao i povući jer automobil je vozilo nužno svakodnevici, dok je oružje samo oružje i kao takvo opasno, nepotrebno i zlo. U tome zgražanju nitko nije opazio detalj koji sam naveo, a to je da oružje ne mora nužno biti samo onaj predmet koji je i deklariran kao oružje. Uostalom, gotovo svaki predmet, pa čak i računalni programi virtualno i stvarno, u trenu može postati smrtonosno oružje. Kao društvo moramo što prije postati svjesni da ne ubijaju predmeti. Nažalost, “oružje” je prije svega i u prvom redu čovjek! Žrtvi je sasvim svejedno je li ju ubio alkoholizirani i bahati “dobri dečko još boljega oca” pištoljem ili strahovitim udarcem jurećeg BMW-a teškog više od tone! Kad društvo toga postane svjesno, za nadati se je da će potencijalni “ljudi-oružje” bilo koje vrste biti udaljeni s ulica i naših gradova...