Nije nemoguće da će upravo tema o budućoj (stvarnoj ili statističkoj) regionalizaciji Hrvatske odrediti pobjednika na sljedećim parlamentarnim izborima. Moram biti iskren i reći da me ta činjenica iznimno raduje. Sasvim je razumljivo da se ta tema devedesetih godina prošlog stoljeća nije mogla u tim (ne)vremenima nametnuti kao odlučujuća. Stoga nas uopće ne mora čuditi što je "slučaj IDS" izazvao onakve neprimjerene reakcije (čitaj: optužbe za autonomaštvo ili secesionizam) od tadašnje službene politike. Na našu veliku sreću, stvari su se promijenile nabolje: IDS je primijenio retoriku, a i vladajući su priznali postojanje regija. Priču o ravnomjernom razvoju svih dijelova zemlje danas papagajski ponavljaju svi akteri na političkoj sceni. Naime, postojanje surovih razlika, i to na svim razinama, između centra i periferije, nije moguće ignorirati. Unutar nacionalne države te su razlike nelegitimne jer nacionalna država barem načelno polaže pravo na "jedinstvenost uvjeta života". A kako je to nemoguće ostvariti, vidi se već u naizgled banalnoj činjenici kakav ugođaj proizvode uskršnji blagdani u dva naša gradića: u Rovinju ili Belom Manastriru. Razlike su drastične.