Sport mi je omiljena tema. Ne znam sad kako stojimo s rukometom, košarka je davno umrla, mislim, tu i tamo neki periferni proplamsaj, al kad se sve zbroji – od jedan do sto - dva. Zanimljiva je akcija 1000 koševa, tu sad nisam shvatio jel’ se to odnosi na cijelu državu ili samo na grad Zagreb, ali malo je. Realno, svaka bi ulica trebala imat igralište i s golovima i s koševima, svaka druga garaže, a svaka treća neki klub u kojem uopće nema mjuze, ni hiphopa, ni narodnjaka, ni rockenrolla, ništaništa, možda eventualno Mozart, tiho. Mislim, nemam ništa protiv ničega, ali konobari bi morali shvatit da nisu DJ-i i da podne nije ponoć, pa ko voli… Glazba mi je također omiljena tema. Ima li uopće negdje neki birc, a da puštaju Mozarta? Jel bu se to konačno neko sjetio? Pa taj bi odma zaradio miljone. Nije mi jasno da se može probit Velebit, a ne mogu se isprojektirat igrališta i taj neki birc s Mozartom. Odmah pedeset posto kriminalnih slučajeva manje. Mislim, ta pucnjava, razbijanje glava bocama, lelujajuće mladenke i loše obučene manekenke ne idu uz Mozarta. On opušta. To bi policija morala otvorit taj birc, za mladež i potencijalne delikvente i za nas ostale konzumente. Da čovjek može doć popričat s nekim u miru. I popit štogod.