U lanjskom siječnju održana je zajednička sjednica hrvatske i mađarske vlade. Zajedno idu u kandidaturu za europsko nogometno prvenstvo. Naš je premijer najavio novac iz EU fondova, zapošljavanje 40.000 ljudi i da će EU pokazati koliko cijeni RH. Dan uoči odluke, u Cardiffu je rekao kako nogometnoj organizaciji nema što predbaciti i da mirne savjesti čeka odluku. Tko zna što mu se sa savješću dogodilo. Zbrisao je prije odluke. Za razliku od mađarskog premijera nije imao hrabrosti suočiti se s porazom. Kad je vidio da nas EU cijeni nula bodova, na sjednici Vlade nogometni je savez prozvao drugom stranom koja mora odgovarati. Da smo natjecanje dobili, naš bi premijer bio elementarna nepogoda. Pričao bi kako je njegovo lobiranje bilo presudno, a da je nogometni savez obavio tehničke poslove. Istina je da su Marković i Sanader i u debaklu na istoj strani. Zajedno snose odgovornost ili dijele zasluge jer smo nedobivanjem natjecanja uštedjeli dosta novca. Građani već pjevaju: "Dragi Vlatko, bio si u krivu - daj ostavku i povedi Ivu".