Držati se istine i ujedno slijediti zahtjev da se sve oko sebe analizira i da se svaka ideja moćnika ovoga svijeta podvrgne kušnji - takav stav za intelektualce znači: prihvaćaš da ćeš postati objekt pogrda; moraš računati da će ljudi oko tebe početi širiti zlobne glasine - kako prezireš vlastitu zemlju i izdaješ nacionalne vrijednosti (upravo se tako nešto ovijeh dana i događa u “našem malome mjestu”. Svi oni koji su protiv, by the way, promašenog spomenika, koji pripada nekoj posvema drugoj povijesnoj i estetskoj paradigmi, ti su i protiv naše domovine, branitelja i sličnih praznih pojmova. Te naše neponovljive mjere domoljublja nikako da priznaju kako u osječkim ratnim danima uopće nisu sudjelovali, nego su sve te strahote promatrali iz pristojne udaljenosti. Mora se biti svjestan da nitko ne voli kad se javno demonstrira praznina vladajućih ideja i projekata te zatupljujuća prosječnost. Doduše, moram biti iskren i reći da sam na sjednici istinski uživao promatrajući kako naši “vladajući dečki” doživljavaju vlastitu beskonačnu glupost - kao svoju najveću i najslađu pobjedu! A činjenica da o kulturnoj povijesti grada u kojem žive i, spasi nas Bože, upravljaju, ne mogu ni mucati, to oni očito shvaćaju kao svoje komparativne prednosti.