Prije nekoliko dana od svoje ruke nastradao je splitski policajac kojem je slučajno opalio službeni pištolj. Taj incident još je jedanput jasno upozorio na prave uzroke svih sličnih nesretnih tragikomičnih situacija kojima je hrvatska javnost posljednjih dana nerijetko svjedočila. Konačno je i svima postalo jasno da u sustavu izobrazbe onih ljudi kojima bi sigurnost drugih u rukovanju oružjem trebala biti zadaća nešto drastično ne štima. Umjesto da se ljude educira da sigurno rukuju oružjem, ispada kao da ih netko obučava da budu što nespretniji. Dok su se mediji naširoko zabavljali razapinjući jedan od najboljih hrvatskih izvoznih proizvoda, pištolj HS 2000, kao osnovnog krivca i pritajenog ubojicu nedužnih građana, policajaca i zaštitara, dogodio se još jedan slučaj u kojem je policajac “napadnut” nestašnim osobnim naoružanjem. I gle čuda, ovaj put “napadač” nije bio pištolj-duh, tj. hrvatski samopuc, već eto, igrom slučaja, čuveni češki pištolj ČZ M 75. Hoće li nakon ovoga netko odgovoran konačno početi trezveno razmišljati, ostaje nam se samo nadati ili ćemo i dalje sa strahom odlaziti u državne i novčarske institucije. To je pitanje koje se logično nameće!