Hrvatska se javnost u samo 24 sata suočila s dva teška gubitka. Najprije smo ostali bez Eura 2012., a onda i bez Janice. Težak udarac nacionalnom entuzijazmu. I dok nas je mlađahna Janica mudro poput Aristotela mjesecima pripremala za svoje zbogom skijanju, Vlatko Marković je poput nerazumnog mladca neutemeljeno potpirio vatru nacionalne euforije vičući u svakoj božjoj prigodi: "Euro je naš". Narod se osjeća prevarenim i ne pita se je li netko prevario i Vlatka. Predsjednik je trebao biti dovoljno mudar da računa s tim. Glasovanje u Cardiffu je brutalno razotkrilo Markovićeve opsjene o njegovim osobnim relacijama i našim izgledima. No Vlatko nikad nije znao podnijeti pobjedu, a kamoli poraz. U razračunavanju s "neprijateljima Hrvatske" posve se izgubio. Da se zamjerio samo narodu, još bi i preživio, ali zamjerio se i Sanaderu.