U ovim našim (ne)prilikama moramo se prisjetiti sjajnog i znakovitog teksta A. Gramscija, koji je taj tekst pisao pod fašističkom jednostranačkom vladavinom. “...U državama gdje je na vlasti samo jedna totalitarna stranka... takva stranka nema više usko političke funkcije, već i tehničku, propagandnu, policijsku, te funkciju moralnog i kulturnog utjecaja. Politička funkcija je posredna, jer ako i ne postoje druge druge zakonite stranke, postoje druge stvarne stranke i težnje koje izmiču zakonima, a s kojima se polemizira i bori kao u igri slijepog miša. Svakako je sigurno da u takvim strankama prevladavaju kulturne funkcije, što uzrokuje nastanak posebnoga političkog žargona: velika i mala politička pitanja se, naime, skrivaju pod plaštom kulture i kao takva postaju nerješiva”. I upravo tako što događa se u našem gradu: jednoumna gradska vlast postavlja (nepotrebne) spomenike vlastitoj nemuštoj politici, a sva ta rabota nevješto se pokušava upakirati u prihvatljivi “kulturni” diskurs, koji bi trebao opravdati sulude “umjetničke” projekte. Neki sljedeći izbori predstavljaju sjajnu priliku da se tako što “glupo” nikada više ne ponovi!