Naš "uvaženi" gradski otac hrabro izjavljuje kako je odlučio da spomenik na glavnom osječkom trgu bude figurativan te kako će figurativan biti bez obzira na animozitet, a oni koji će doći poslije Njega - ako budu imali petlje, neka ga sklanjaju. I sve to izgleda jako logično osim nekih “malih” detalja. "Uvaženi" je, kao slučajno, zaboravio da je upravo njegova uprava bez ijedna suvisla argumenta dezavuirala odluku onih koji su mu prethodili. Kao što se da vidjeti, "petlje" nije nedostajalo. Ako me sjećanje ne vara, prilikom rekonstrukcije glavnog trga ondašnja gradska uprava u svojoj (postmodernističkoj) viziji trga nije vidjela mjesto za monumentalni spomenik. Konačno, imali smo na umu i Testament A. S., koji je izrijekom zabranio da mu se diže spomenik. I mi smo tu želju poštovali! A ovi, koji su navodno njegovi ideološki sljednici, odlučili su reintepretirati želju svog učitelja. No kako stvari stoje, to je spomenik jednom drugom Anti, koji očito funkciju gradskog oca doživljava kao sjajan i elegantan način da se oslobodi nekih svojih kompleksa. U životu sam se uvijek najviše plašio osvete loših učenika i iskompleksiranih likova.