U proljeće 2004., točnije 20. travnja, policija je oko 20.30 sati dobila dojavu o pucnjavi u mjestu Gundincima kraj Slavonskog Broda. Na mjesto događaja uputili su najbližu ophodnju. Željko M., tada 25-godišnjak, napio se, uzeo pušku i odlučio pucati po svemu što se miče. Čim je vidio policiju, skrio se u kuću u kojoj je živio s roditeljima.
Lud od alkohola, tijekom cijele večeri pucao je iz dvorišta ili kuće ne obazirući se na upozorenja policije. Pucao je i kad su ga interventni policajci Andrija Šaravanja i Goran Jajić pokušali dozvati. Ignorirao ih je i dalje pucao iz poluautomatske puške. Sati su prolazili, ali nije bilo rezultata. Pokušaji pregovora nisu imali smisla. Policija je sumnjala da je Željko zaprijetio roditeljima i da ih drži kao taoce. Pomišljali su i da ih je ubio jer se ni oni nisu javljali.
- Tu sam večer baš došao u noćnu smjenu kad je došla dojava. Digla se cijela ekipa i krenuli smo prema Gundincima. Zaustavili smo se stotinjak metara od kuće te obitelji. Automobile smo ostavili na drugoj strani ulice koja je razdijeljena kanalom i ondje uspostavili bazu. Nismo htjeli odmah biti u prvom planu, ali i dalje smo imali nadzor nad kućom. Htjeli smo situaciju što prije riješiti, no problem je bio u tome što nismo znali što se sve u kući događa. Ubrzo smo saznali o kome je riječ i kakva je situacija u toj obitelji. Mlađi se brat zbog alkoholizma u obitelji odselio. Potvrđeno nam je da je upravo Željko M. taj koji puca prema kućama - prisjeća se Andrija Šaravanja, koji je danas umirovljeni policajac, sudionik Domovinskog rata tijekom kojeg je prošao sva bojišta u Hrvatskoj.
- Nitko nije ništa naglo pokušavao niti se kretao prema njemu. On je svako malo pucao u iz kuće pa je na teren stiglo pojačanje. Svi zajedno 'snimili' smo situaciju i počeli planirati akciju. Obišli smo kuću da vidimo s koje je strane najbolji prilaz. Dva smo tima poslali i s druge strane kroz dvorište. Ja i Janjić ušli smo u kuću kroz ljetnu kuhinju, a druga je ekipa osiguravala pozadinu. Nismo znali kakva je situacija u kući, je li ubio roditelje, kreće li se kroz kuću, ima li bombe. Kretali smo se oprezno - opisuje Šaravanja intervenciju.
Za to vrijeme temeljni policajci čuvali su prednji dio kuće i cijelo vrijeme megafonom pozivali na predaju. I tu su specijalci čuvali odstupnicu i bili pripremljeni za eventualni pokušaj Željkova proboja prema ulici.
- Kako smo se kretali kroz kuću i osiguravali prostorije ispred sebe, došli smo do sobe u kojoj se on zabarikadirao. Ovdje smo kratko pričekali povoljan trenutak i provalili unutra. U sobi je bio polumrak i 'snimili' smo Željka kako sjedi na krevetu. Pokraj njega bila je poluautomatska puška PAP kalibra 7,62. Htio ju je uzeti, ali mi smo bili brži i svladali smo ga. Kad smo uzeli oružje, u cijevi je već bio spreman metak.
Kolege su u međuvremenu ulazili u druge prostorije i osigurali kuću, a tek nakon što je sve bilo sigurno, iznijeli smo ga van. U cijeloj operaciji najteži posao bio je prilaz i ulaz u kuću te razrada taktike, a pijanog Željka prilično smo brzo razoružali.
Njegove roditelje zatekli smo u ljetnoj kuhinji. Spavali su. Pretpostavljam da su bili pijani jer nisu čuli pucnjavu ni dozivanje kolega. Nakon svega nije bila riječ o talačkoj krizi - ispričao je Šaravanja.
Nakon kriminalističke obrade policija je protiv Željka podnijela kaznenu prijavu zbog nekoliko kaznenih djela. No doznajemo kako ga je već drugi dan sudac pustio na slobodu.