Nevjerojatna je lakoća kojom naši ljudi izriču sudove i o onim fenomenima o kojima znaju vrlo malo, ili gotovo ništa. Ta osobina posebice dolazi do izražaja kad se domognu kakve “važne” funkcije. U njihovu besprijekornom svijetu “pitanja” su isključena i zabranjena, i nije nužno odgovarati na nešto što se samo po sebi podrazumijeva. Procvat kulture, obrazovanja, gospodarstva, u njihovu neponovljivom mandatu smatra se posve logičnom činjenicom. Mnogobrojni detalji koji se ne uklapaju u ovu idiličnu sliku svijeta unaprijed su marginalizirani. Recimo, zanimljivo bi bilo čuti zašto osječka Gradska uprava ne želi maturantima omogućiti besplatnu pripremu za klasifikacijske ispite, i na taj način ih unaprijed stavlja u inferiorni položaj u odnosu na maturante kojima će njihove uprave tu sitnicu omogućiti. Istodobno, Osijek skupo plaća neki fantomski ured u Belgiji u kojem, bez transparentnog ugovora, radi neki gelirani Talijančić, čija je mjesečna plaća nekoliko puta veća od troška pripreme naših maturanata. Takve detalje koji narušavaju savršenu sliku svijeta ne treba olako ignorirati. Mora nam biti jasno da su oni prava realnost i da imaju tragične društvene posljedice.