M. je imao samo 10 dječjih i nevinih godina kad je prvi put probao drogu. Odvela ga je, na žalost, tamo otkud nema povratka pa je kao 14-godišnjak skončao život na klupici u parku udišući plin za upaljače. Njega više nema, mama mu je zbog svega na psihijatriji... I to je jedna u nizu tužnih priča u kojoj više nema nikakvog smisla tražiti krivce. Ali zato postoji toliko puna priča koje još nisu došle do kraja i gdje se uz roditeljsku snagu volje i mnogo ljubavi stvari mogu popraviti, a djeca iščupati iz propasti. Roditelji, poslušajte svoju djecu i ne dajte da tužni, izgubljeni i bez kontrole budu prepušteni ulici. I ono na što ne pomišljate može biti smrtnosna opasnost. Priznajte sebi da kao obitelj imate problem i pod svaku cijenu čupajte djecu van iz užasa lošeg društva i droge. Jer, za tren postane kasno. Ni jedno dijete nije zaslužilo da skonča samo, na klupici u parku...