Svi oni neozbiljni djaci popravnjaci, djaci iz nesređenih obitelji, ponavljači iz magarećih klupa, ostavljena ili premlaćivana djeca, mogli su samo sanjati da će se njihov općedruštveno neprihvaćen status u nekoj dalekoj budućnosti ipak promijeniti. Nekima je gorjelo pod petama, nekima je voda došla do grla, neki su curili na sve strane, neki se i nisu uhvatili za posljednju slamku, a nekima je i nakon pet do dvanaest vrijeme nastavilo teći - i sad, kad su svi, baš svi, digli ruke od njih - oni su konačno preko noći ostvarili svoje ciljeve i svi su potom ipak postali nekakvi ljudi. I to kakvi! Jedna presudna noć obilježila je njihovo odrastanje. Preko noći rodili su se neki novi ljudi, profe, krimosi, agenti, spisateljice, tajkuni... Preko noći ušli smo u Europu. Preko noći u kapitalizam. Preko noći prodali smo Eduarda... preko noći opet smo postali onaj pravi, stari, najgori, bezdušni Dinamo... preko noći postali smo bogataši, siromasi, književnici, propali umjetnici, preko noći vratili smo se u onu cjevovodnu nulu iz koje smo krenuli na dugi put tada prije pedeset, šezdeset, sedamdeset, osamdeset godina - sekundu prije negoli je moj stari preko noći postao baš moj prastari stari otac.