Trideset tisuća eura za stan, to ne zvuči loše. Ali splitski stančić o kojem pišemo velik je samo 10 četvornih metara. Da bi kupio takav 10-metarski prostor, prosječan radnik mora raditi 5 godina. No da pritom ne jede, ne pije, ne oblači se. Pa, ako izdrži... Ili se može zadužiti u nekoj od banaka i otplaćivati svoje kamate. Do mirovine. Hrvatska se dijeli na one koji imaju stanove i one koji ih nemaju. Oni koji imaju iznajmljuju ih ovima drugima i tako stječu kapital koji ulažu u nove. Oni koji ih nemaju, plaćaju stanarine. Ili kamate. Što ćemo, to je slobodno tržište, a njega smo svi nekada davno priželjkivali. Posao države trebao bi biti da zaštiti najslabije i najnesretnije, koji ispadaju iz igre. U nekim bogatim zemljama Zapada običnim ljudima na pamet ne pada da kupe stan. Jeftinije im je život proživjeti u položaju podstanara.