Ako ste relativno nepoznati i ako kojim slučajem imate snažnu medijsku potporu, možete biti sigurni da ćete u Hrvatskoj daleko dogurati. Ta neponovljiva kombinacija anonimnosti i nekritičke medijske potpore pokazuje se kao jamstvo za uspjeh. Neki drugi detalji, poput znanja, iskustva i samozatajnosti, samo bi bili opterećujući “višak”. Svojim subotnjim izborom za čelnog čovjeka partije, naši su socijaldemokrati na najbolji način to potvrdili. Dok naivan svijet ovu promjenu doživljava kao konačnu najavu dramatičnih promjena unutar partije, ja u ovom odabiru vidim isključivo pobjedu mrtvog lidera. On ne samo što je svojim testamentom isprovocirao prijevremenu (nepotrebnu) konvenciju, nego je na čudesan način pomogao svojem favoritu, koji bez toga testamenta ne bi imao nikakve šanse da postane partijski lider. No ne treba isključiti ni mogućnost novih čuda! Mladi ljudi mogu biti itekako nepredvidivi! Recimo, da se “nova” lica u politici okrenu isključivo svojoj generaciji i budućnosti. Tada bi se pitanja tipa: “Tito ili Tuđman?” svjesno ignorirala, a svakodnevni život običnoga, normalnog svijeta morao bi biti jedini prioritet moderne politike.