Pita me jedna moja postarija zbunjena rođakinja, kojoj je, ruku na srce, drag dr. Ivo i koja očekuje ovih dana 3. ratu tzv. umirovljeničkog duga, da joj objasnim papir koji su joj svojedobno poslali iz, kaže ona, “nekog fonda”, jer da ništa ne razumije. A nije, bome, nepismena. Pita ona mene što to znači kad na papiru piše da je dug države prema njoj 201.000 kuna, a da joj je vraćeno 153.000 kuna pa su joj odredili povrat iliti “obeštećenje” od 50-ak tisuća kuna, od čega će dobiti polovinu jer nije, kaže, sigurna da ima dosta vremena za cijeli iznos pa je u “poštenoj” ponudi države odabrala po principu “daj - šta daš”. I sad pita ona svašta, primjerice: “Kako je moguće da mi je netko dužan 200.000, a vraća mi 25.000?”, “Kome bih se mogla žaliti?”, “Tko mi je i kada vratio 150.000 kuna kad dr. Ivo kaže da su tek oni kao Vlada počeli vraćati dug?“ Pita ona i: “Iz čega će se isplatiti preostale rate duga kad se sve rasproda od obiteljskog srebra?”. Baš neka ljubopitljiva žena! A da Bog oprosti dr. Ivi, takvih je 400.000 znatiželjnika u Hrvatskoj. A kad se tome pridruži i 270.000 onih kojima su izračunali da trebaju dobiti 0,00 kuna i da su već preplaćeni, bit će to pravi kviz od pitanja.