U državi u kojoj se pod isprikom organiziranja svjetskog prvenstva u rukometu građane zadužuje za više od dvije milijarde kuna, koje će plaćati u desetljećima koja su ispred nas gradeći tri puta više dvorana nego što je realno potrebno, u državi u kojoj se to isto namjerava učiniti gradnjom pelješkog mosta bez ikakva gospodarskog opravdanja, ne čudi i predizborni trošak od 350 milijuna kuna za kupovinu 8,7 milijuna udžbenika. Minimum zdravog razuma koji bi vodio računa o stvarnom interesu hrvatskih građana, a ne o prikupljanju predizbornih poena i eventualnoj podjeli profita s nakladnicima, rješenje bi tražio u propisivanju korištenja udžbenika za period od minimalno pet godina. Također, sastavni dio jednog razumnog rješenja mogao bi se naći i u popunjavanju učeničkih knjižnica u školama udžbenicima koje bi svaki učenik mogao koristiti i vratiti nakon završetka školske godine. Tada bi trošak iznosio samo sedamdeset milijuna kuna.Evidentno je da bi korist za učenike i roditelje u tom slučaju bila ista, ali je jednako tako očito i da bi nečiji profiti bili pet puta manji.