Naši su političari uvjereni da prosječni birač može, bez ikakvih moralnih i inih problema, prihvatiti i “drugovi i drugarice” i “za dom spremni”; da su mu oba totalitarna režima srcu jednako mila i da pokazuje iznimno razumijevanje za sva naša “lijeva” i “desna” skretanja/posrtanja. I što nam na kraju takve politike preostaje? Praznina! Glupost! Ne vjerujem da je Hegel upravo tako zamišljao “kraj povijesti”! Nisam siguran da naši političari čitaju, posebice ne “debele i dosadne” knjige, ali bit će da im se od prve svidjelo Hegelovo zapažanje o tome da su “u mraku sve krave crne”. Naime, samo u tom - crnom - kontekstu moguće je razumjeti ovu posvemašnju relativizaciju naše “slavne” prošlosti: u ovom predizbornom vremenu sve je dopušteno, pa i to da lideri “socijaldemokracije” pokazuju iznimno razumijevanje spram naše nesretne ustaške epizode. A početkom devedesetih godina prošlog stoljeća upravo nas je jedno takvo “razumijevanje” dovelo u grdne političke i ine neprilike. Jedino mi nije jasno što se u međuvremenu promijenilo, pa da se iznova plasiraju ovakve revizionističke stupidnosti.