Na svakom poslu čovjek prije ili kasnije odustane od pokušaja da si protumači ponašanje iritantnih kolega i zaključuje: "Ti si gad!", kaže psiholog David Sims. Njegova studija "Baš si gad! - narativna analiza zgražanja u organizacijama" donijela mu je i Nobelovu nagradu za šašava otkrića. (Ovogodišnji su dobitnici također otkrili da pseće buhe skaču više od mačjih,  te da se nit uvijek zapliće u čvor). Sims razlikuje i tipove gadova. O "gadu iz vedra neba" kolege razmišljaju ovako: "On je uvijek tu, osim kad ga trebate. Pojavi li se problem, on će vam možda reći nešto suosjećajno, no neće podmetnuti leđa. Baš je gad, uvijek se izvuče!". No Sims smatra da je popis gadova beskonačan, baš kao popis osobina i postupaka koji ljudima mogu ići na živce.

PAMETNJAKOVIĆ! NI ON NE ZNA SVE
Pametni gad jedan je od opisanih tipova. “Marko uvijek sve zna. Mislili smo da će naše rješenje shvatiti svi, a ako ne, da će ga barem Marko razumjeti”, primjer je razmišljanja koje vodi do obilježavanja nekoga tim nazivom.

PODLI GAD, ULIZUJE SE ŠEFU PREKO MENE
Nije teško nekoga nazivati ni podlim gadom. “Alen je uvijek tako suosjećajan kad mu pričaš o svojim problemima, a onda mu ono što čuje ‘slučajno’ izleti pred šefom! Sigurno zato ima veću plaću od mene. Podli gad!”.

OLAKŠANJE, ALI I OSJEĆAJ KRIVNJE
Čim zaključi da mu je kolega gad, čovjek osjeti olakšanje, jer ne mora više razbijati glavu tražeći razloge njegovu ponašanju, tvrdi Sims. No istodobno se javlja i osjećaj krivnje. Budući da većina ljudi sebe smatra tolerantnima i suosjećajnima, čovjek se osjeća krivim  što nije uspio shvatiti drugoga, nego ga je strpao u ladicu s natpisom  “običan gad”.