Lova, keš, pinka, šuška, perje... Već i razmišljanje o tim riječima ljude može natjerati da postanu nepovjerljiviji i usredotočeniji na  vlastite interese, piše New Scientist. Novac, slično nikotinu i kokainu, može aktivirati središta za zadovoljstvo u mozgu, a i ispreplesti se s apetitom za hranu. Gladni ispitanici tako su rjeđe davali u dobrotvorne svrhe, a oni koji su morali zamisliti da su dobili na lutriji, pojeli su većinu slatkiša sa stola.
Ljudi opsjednuti zgrtanjem novca u prosjeku su slabijeg mentalnog zdravlja, a brakovi im se češće raspadaju. Cijeli niz poremećaja povezan je s novcem. To su financijska nevjera (skrivanje troškova od partnera), osjećaj krivnje zbog bogatstva ili siromaštva, patološka škrtost ili gramzljivost,  pa čak i financijski incest (zatrpavanje rođaka novcem kako bi ih se moglo kontrolirati). Najčešće je ipak prekomjerno trošenje, kojem pogoduje i bankarski sustav koji olakšava zaduživanje. No prepoznavanje urođenih sklonosti mozga može olakšati izlazak iz dugova.

>>> Kontrola troškova bila bi lakša ako bi ljudi mogli dodati vlastite limite kreditnim karticama, npr. da je nedopušteno potrošiti više od 300 kuna u restoranu ili više od 2000 kn na godinu na cipele. Banke to ne omogućuju pa je takve limite moguće postaviti samo u glavi.

>>> Ponude kupnje na rate ili pretplatnički ugovori u kojima se prvih šest mjeseci ne plaća ništa su zamka. Ljudima se novac koji daju odmah uvijek čini većim od onoga što trebaju platiti kasnije.