Milena Nestić, jedna od kandidatkinja projekta Kuna po kunu, iznijela nam je svoja razmišljanja i iskustva u svojem dosadašnjem sudjelovanju. Donosimo vam Milenin Dnevnik štednje kao i sve ono što je dosad naučila od naših stručnjaka te što će joj koristiti u budućnosti što se tiče njenih financija.
Što sam naučila?
Dosad sam se sastala sa Zoranom Balijom i Dubravkom Kolarićem.
Prva lekcija: osobne financije
Sastanak sa Zoranom mi je bio vrlo zanimljiv i koristan jer mi se sviđa koncept osobnih savjetnika za financije i mislim da je to odlična stvar. Prije sastanka sa Zoranom imala sam neke informacije o financijskim proizvodima (stambena štednja, investicijski fondovi, oročena štednja, životna osiguranja), ali mi je trebao netko da mi to „fino posloži u ladice“ tj. da mi pomogne u odabiru najboljeg i najprimjerenijeg proizvoda s obzirom na moje godine i mjesečne prihode. Nakon našeg razgovora počela sam razmišljati o njegovim savjetima i odlučila da ću mjesečno dio prihoda izdvajati za srednjoročne i dugoročne ciljeve. Primarno mi je cilj kupiti auto pa mi je savjetovao kako raspolagati novcem na kratki rok i dao mi savjete na što preusmjeriti štednju nakon ostvarenja kratkoročnih ciljeva.
Druga lekcija: kupovina i posjedovanje automobila
Sastanak s Dubravkom mi je bio koristan s te strane da me upozorio koje marke automobila izbjegavati pri kupnji rabljenog auta, a kod kojih se dobije najviše za određeni iznos novca. Također, bili su mi korisni savjeti o provjeri auta kod kupnje (servisna knjiga, da li je auto opran i zašto je to važno, provjera kod automehaničara i sl.). Mislim da ću se uvelike poslužiti Dubravkovim savjetima kod kupnje auta.
Moj način štednje dosad je bio da ostatak novca od prihoda ostavljam na tekućem računu. Nakon savjeta financijskog savjetnika drukčije ću raspolagati ostatkom prihoda. Također, imam na mobitelu aplikaciju za praćenje troškova gdje svakodnevno bilježim troškove već 8 mjeseci. Znalo mi se dogoditi da sam u određenom trenutku htjela kupiti neku stvar koja je bila skuplja nego sam si u tom trenutku mogla priuštiti, ali kad sam bolje razmislila i prespavala, idući dan mi se i nije činila toliko poželjna i neophodna. Primijetila sam da neki moji prijatelji vjeruju da su isključivo skupe stvari i najkvalitetnije pa zato potroše i više novca nego si možda mogu priuštiti na neku stvar.
Možda i najvažnija dosadašnja lekcija naučila sam da treba racionalno raspolagati novcem i odgoditi kupnju stvari koje nisu neophodne za život.