Ovo je iskustvo "vlastite kože". Radila sam u "OB Dr. J.Benčević" do 2007. godine, a potom otišla u invalidsku mirovinu od 1499,00 kuna. Tada mi je poslodavac uplatio 3 zadnje prosječne plaće od cca 9.000,oo kuna pa je banka čiji sam klijent, povisila dozvoljeni minus na 11.000,00 kuna. Sad dolazi ono gdje smo "najtanji", a to je da sam malo po malo počela koristiti taj dopušteni minus kao da je "Bogom dan", misleći da ću skupiti razliku u roku od 6 mjeseci, koliko traje dopušteni minus.

Po proteku 6 mjeseci, banka je ostavila dozvoljeni minus, a ja sam tada već dogurala do dopuštenog minusa. Nastavak slijedi da sam se počela ponašati kao 'pijani bogataš', ne misleći da će dug kad tad doći na naplatu. Kad sam po proteku godine dana dobila od banke obavijest o dugu, trgnula sam se iz sna. Otišla sam u banku i kod osobnog bankara pokušala riješiti situaciju na obostrano zadovoljstvo. 

Dogovor je pao pa sam podigla kredit, zatvorila dug,a sad pola moje mirovine ide na otplatu kredita (2 godine). Jedino dobro od tog ružnog iskustva je da neću više trošiti nego što imam jer i na dopušteni minus banka zaračunava kamatu pa zarađuje na nama malim i sitnim bogatašima. 

Dakle držite se one stare "što imam u čarapi, toliko trošim", ali ja mislim da 90% Hrvata živi upravo na tom dopuštenom minusu jer nažalost ne može drugačije pa "pretače iz šupljeg u prazno". Još jednom, držite se onog koliko imate pa makar se morali odreći nečega.