To je to što me zanima!

"Tko želi uspjeti, uspjet će - sve ostalo su samo izgovori"

S 26 godina otvorila je vlastitu tvrtku, u međuvremenu je prodala i sada se bavi novim projektima. Donosimo vam zanimljivu priču o svestranoj Kristini Ercegović
Vidi originalni članak

Kako je počela vaša priča kao poduzetnice? Kako ste došli na ideju otvaranja tvrtke koja se bavila relativno neobičnim i nepoznatim područjem?  

Prije 10 godina radila sam u Plivi i nakon operacije kralježnice za vrijeme bolovanja gledala sam Oprah show i tamo sam čula priču o tajnim kupcima, kao neobičnom zanimanju koje ljudi rade, obilaze restorane, dućane, odsjedaju u hotelima i bivaju za sve to plaćeni. Naravno, kao mladoj tada 26-godišnjoj ženi, to mi se učinio posao iz snova kojeg sam odmah htjela početi raditi. Kontaktirala sam naše tri vodeće agencije za istraživanje tržišta i dobila odgovor da oni to ne rade jer nema upita nego da im to tek tako stoji u ponudi na webu kao moguća vrsta istraživanja. Kako sam ja diplomirala marketing na Ekonomskom fakultetu i kasnije završila MBA na Cotrugli Business School, znala sam da postoji rastuća potreba u svijetu za ovakvim istraživanjem jer je kvaliteta usluge ono što među poduzećima danas kad je sve veća konkurencija čini razliku i komparativnu prednost. Da bi se usluga unaprijedila mora se mjeriti, a upravo je mystery shopping kao metoda odličan alat za saznati informacije o izvedbi – odnosno o tome poštuju li se standardi tvrtke i kako se zaista zaposlenici ponašaju prema kupcima. I onda sam zasjela za kompjuter i 8 mjeseci sve istraživala i pripremala da bih paralelno osnovala firmu i radila u Plivi. Kad je krenuo posao – prvi klijenti su bili HGspot, Iris i PZ Auto dala sam otkaz i 100% se posvetila Heraklei. 

U sklopu tog dijela karijere osvojila sam niz nagrada i stranih od MSPA (međunarodnog udruženja za mystery shopping) i domaćih (Cromina nagrada za najboljeg mladog menadžera kao prva žena u toj kategoriji i najmlađi mladi menadžer dotad) i koautorica sam dvije knjige – prve stručne knjige o mystery shoppingu na svijetu (Measuring Management and The Moment of Truth) i Tajna nestalog kupca. 

Koliko je bilo teško otvoriti vlastitu tvrtku? Koje su neobične situacije s kojima ste se susreli? 

U to vrijeme nije bilo Hitro.hr srećom pa sam tvrtku otvorila za samo 7 dana, prepreka nije bilo osim uobičajenih s kojima se nose oni koji su pioniri u svom području, a to je potreba za educiranjem tržišta i stvaranjem potražnje, no za to ste nagrađeni liderskom pozicijom na tržištu i ubiranjem vrhnja.  Ništa posebno, uvijek sam tražila i dobivala poticaje, imala sam 2-3 neugodna sastanka. U HTZ- u su mi rekli šta se sve današnja mladež neće sjetiti, jedna poduzetnica iz Splita je bila vrlo nepristojna prema meni na sastanku, jedan me menadžer podrugljivo pitao jesam li došla sama gdje mi je šef, i jednom je referent u Poreznoj u Susedgradu kad sam došla po neku potvrdu komentirao da žene ne treba poticati za biznis nego da nam je mjesto u kuhinji. Još je bilo nekoliko situacija kod naplate, naprimjer: "Mi plaćamo samo ono što moramo i šef je rekao da prizna pola fakture". To ide skupa sa svim oni prednostima kojih je puno više i ne obaziremo se na ove loše stvari.

Promijeni li se život ako si „sam svoj šef“? Na što čovjek treba biti spreman?

Život se promijeni u cjelosti. Poduzetništvo je način života i razmišljanja 24/7/365. Teško je, a mnogi i ne žele niti pokušavaju odvojiti poslovni od privatnog života.  Jedna od prednosti je upravljanje vremenom, evo ja u vrijeme klasičnog radnog vremena vježbam s trenerom u teretani, idem na masaže, idem u šoping, ali i na poslovne kave, sastanke no tu su onda i kad su drugi doma poslovne večere, službeni izlasci na razne evente i u večernjim satima, ponekad i noćni rad, rad vikendom.  Ono što bih kao glavnu stvar izdvojila jest da je poduzetništvo prilika da se kreativno izrazimo, da stvorimo nešto iz ničega, da poboljšamo svijet. Nije toliko važno pritom koliko zaradimo (novac je energija koja nam se vrati kao rezultat dodavanja vrijednosti) nego kakva osoba postajemo. Ja toliko volim biti poduzetnica da mi je teško reći koja je mana, za mene je nema – za mene je poanta biti sve što mogu biti. 

Činjenica je da su poznanstva u poslu jedan od ključnih elemenata. Koliko nam tuđi savjeti mogu pomoći u napretku i poslovnom razvoju?

Vrlo je važno koga znate jer nije uzalud ona izreka - "S kim si, takav si". Posebice kad krećemo i idemo protiv struje bitno je da se družimo s ljudima koji prolaze ili su već prošli isto i koji nam mogu pomoći, dati savjet, podijeliti s nama svoju mudrost – biti nam podrška. 

Sjetim se često zadnjeg predavanja na faksu, došao nam je prof. Previšić i pitao tko od nas zna gdje će raditi.  Ja sam jedina u dvorani od 600 studenata digla ruku. Bila sam ponosna jer sam imala Plivinu stipendiju kao jedan od najboljih studenata još od druge godine i čekao me posao po diplomi. On je to tada ismijao – meni se činilo pa šta je njemu. Kasnije sam shvatila, on nas je jedini na 4 godine Ekonomskog faksa otvoreno sve potaknuo da čim prije otvorimo svoj biznis, da posudimo novac ako treba od baka i djedova i crtao nam je po ploči da nakon jedne otvorimo i drugu i treću firmu, holding...(smijeh). Isto tako na kraju je podigao svoj mali crni notes i pitao nas znamo li što je to i da je to najvrednije što ima. Nismo ga tada razumjeli bili smo premladi, no to mi je uvijek ostalo u glavi.

Baš zato što je važno znati ljude, pokrenula sam Business cafe organizirana druženja malih poduzetnika pod pokroviteljstvom Ministarstva poduzetništva i sponzorstvom Volksbanke. Svaka dva mjeseca gost nam je uspješan poduzetnik koji nam ispriča svoju priču, postavljamo mu pitanja i kasnije se svi još 2-3 sata družimo. Obično dođe 150 ljudi, a na mailing listi je nekih 700 malih firmi. Idući je event  već 9. po redu Business Cafe 5.7. u 18h u Hotelu Antunović tema je "Kako do novca za svoje ideje", a gosti su nam Saša  Cvetojević i Manuela Šola, poslovni anđeli i poduzetnici.  Ulaz je besplatan, a poduzetnici se mogu prijaviti na moj mail, a uskoro ide sve i na zaseban sajt www.crobusinesscafe.com 

Kako ste došli do odluke napuštanja tvrtke Heraklea i krenuli u druge projekte? Čime se trenutno bavite? 

Prije nekoliko godina zasitila sam se uvijek iste priče, trebalo mi je novih izazova, shvatila sam da tvrtka nije moja da bih dala otkaz, dva puta sam je prepustila da je netko drugi uspješno vodi. Shvatila sam dok je u mom vlasništvu, uvijek je na neki način moja briga, a htjela sam krenuti dalje.  Herakleu sam prodala u ožujku ove godine. 

Još 2010. otvorila sam Zaokret u sklopu kojeg kroz seminar “Sam svoj gazda” educiram male poduzetnike i one koje to žele biti što im sve treba za uspjeti od ideje do prepuštanja i prodaje firme. Radim i individualno savjetovanje te organiziram Business cafe koji sam prethodno spomenula. Planiram pokretanje još nekih projekata od jeseni, a unazad dva mjeseca preuzela sam kao privremeni menadžer vođenje 555 aplikacije za pametne telefone putem koje svatko od nas može ostaviti dojam na uslugu, osobe i sve doživljaje (Tv program, eventi, sve) zato biva nagrađen virtualnim novčićima koje onda na principu aukcije mijenja za atraktivne i neobične nagrade. Jedna od nagrada je MSC krstarenje za dvoje Mediteranom, a druge dan s opaticama, vožnja BMW-om M6, makeover kod Viktora Drage, Škola koktela kod Marina Nekića, tu je i odlazak na sajam luksuza u Monte Carlo,  ELFS i odjeća Katarine Džale, pa sve do usluge prekida veze.  Rad na 555 me privukao zato što ima prekrasnu misiju promijeniti svijet na bolje i zapravo je moderan način za reći hvala. Nokia je kao tvrtka s vizijom već na samom početku investirala u ovaj projekt.

Baš 4.7. organiziram Trenutak zahvalnosti u Zagrebu kao akciju kojom želimo građane Zagreba potaknuti da u ovoj krizi svega ipak stanemo zajedno i pogledamo što sve imamo, na čemu sve možemo biti zahvalni, a ne što nam još nedostaje. Detalji akcije su na www.recihvala.com 

Kada govorimo o stanju žena u poduzetništvu, što mislite koliko im je teže u odnosu na muškarce? 

Vjerujem ništa teže nego kolegama. Može nam biti samo lakše jer ima puno više fondova i poticaja posebno za žene. Često se piše po novinama da je ženama ograničen pristup financiranju jer nemaju imovinu na svoje ime i tu se trebamo znati same pobrinuti za sebe, odnosno moramo znati što točno želimo i biti spremni platiti cijenu.  I to ne ovisi o spolu. Slobodno tržište (ne pričam o korporacijama i tzv. staklenom stropu)  ima svoja pravila igre. Jednaka su za sve. 

Koliko su društvo i okolina otvoreni za nove ideje i može li se uspjeti?

Nekima je izgovor da nemaju ideju, nekima da nemaju novca. Puno toga nam se čini da već postoji, teško je izmisliti toplu vodu, no ipak svako malo se pojavi Apple, Google, Facebook ili 2 cellos.. dakle uvijek ima prostora za ideje, ima i dovoljno novaca (ja sam u Udruzi CRANE, hrvatskih poslovnih anđela, jedva čekamo dobre projekte da uložimo u njih i ne samo mi). Tko želi uspjeti, uspjet će, sve ostalo su samo izgovori. 

Idi na 24sata

Komentari 11

  • MarijanaCakaric 30.06.2012.

    pustimo price...moja glava je prepuna ideja...oduvijek i zauvijek...ali nema iza mene n itko od 7 godine pa je moj uspjeh upitan i na Zavodu od kojeg nikada nisam naknadu primala..tata,mama?sta je to?gdje god pokucam pita se cija sam?a sta je sa onima cije prezime nije ni njima poznato i nemaju vjetar u ledja ..vec cijeli zivot gledaju kako netko spominje prosjek place 5,000.00 a ja sa 3 jezika koje govorim i radnog iskustva preko 10 godina nikada nisam premasila 3,000.00...budimo realni..svaka cast vama draga moja ali nemojte poticati posudjivanje jer za ostvariti ideju nije dovoljna samo ideja...lijep pozdrav..

  • DanielDombay-Padre 26.06.2012.

    Prije deset godina je imala ideju i iskoristila ju, istina za d.o.o. trebaš neki početni kapital, nije baš tako jednostavno i skraćena verzija problema poslovanja u hrvatskoj je u ovom članku u istinu skraćena verzija.Ali ajde progutat ćemo i to. Ne može se početi od nule...to je činjenica . Mnogi nemaju za kruh jedva spajaju kraj sa krajem i moraju imati elemente sreće PRAVO VRIJEME PRAVO MJESTO...i onda kada to imaju moraju imati želudac za hrvatsko tržište. I računati na opurnitetne troškove kojih je sve više i više. pozicija njezina prije deset godina i pozicija danas su različite pozicije i mogućnost odskoka . Ne bi se složio sa time KO ŽELI USPJET DA ĆE USPJET...treba reći ONAJ KO ŽELI RADITI IMA ŠANSU I ZARADITI....Hrvati imaju jednu manu a to je odmah imati zaposlenike koje na kraju ne plačaju...postanu kreditno sposobni , ne bi vozili škodu nego VW :) i onda kada nastanu problemi palću svi su krivi i država i mladi poduzetnici koji im sole pamet...Vidim komentare kako je uspijela prodavajući maglu :) ali je uspjela...Prije deset godina je išla magla, danas ide gotov proizvod i usluga ...:)

  • user_89542 23.06.2012.

    jaoo pa tek sam sada shvatio...pa tu se radilo o tajnim kupcima...jaoooo...pa njih najviše volim!!! nisam prodavač ali znam sa kakvim se mukama sreću prodavačice i prodavači diljem HR zbog tih famoznih tajnih kupaca!!! kad nemaju šta pametno napisat onda izmisle da ih prodavačica nije pozdravila...pa kako će te pozdravit kad sama radi na kasi...i sama pazi na ostatak trgovine....još joj fali samo tajni kupac pun glazbenih želja...i napiše negativne utiske...!!! Pa tajni kupac nebi bio makar kruva neimao za jest!!! Činjenica da postoji svakakvih trgovina i prodavačica ali ovo je dno dna....ocjenjivanje!!

Komentiraj...
Vidi sve komentare