Zbog neprikladnih i nepotrebnih izjava te pomalo glupavih rješenja počinjemo se osjećati nesigurno na radnome mjestu. Kao vrlo čest rezultat javlja se samooptuživanje zbog nečega što smo trebali učiniti ili reći drugačije. “Trebaologija” ne potiče na promjene, a na razvitak karijere može čak djelovati paralizirajuće. Većina ljudi pribjegava ovakvim rješenjima, iako ih kod drugih ona poprilično smetaju. “Trebao sam” je izraz koji većina ljudi koristi bez prevelikog razmišljanja. Kako prilikom novog promaknuća ili povišice ponovno ne biste bili samo promatrač, odviknite se ove navike koja srozava samopouzdanje. Poslužite se starim trikom gumice oko zgloba. Na svaku pomisao “trebaologije” rastegnite gumicu i pustite da vas opeče. Pavlovljev refleks je moćna stvar pa će vas tako naučiti kako je trebaologija nešto zaista bolno za vas i vašu karijeru.

NA POGREŠKAMA SE UČI
Učvršćuje uvjerenje da smo pogriješili te se počinjemo samooptuživati. Ponekad može pomoći da stvari sagledamo realno kako ne bismo ponovili pogrešku. Ali, to nije razlog za stalno vraćanje na početak, jer baš u svemu je moguće pogriješiti.

IDEALI SU NEDOSTIŽNI
Dok razmišljamo o tome kako bi nešto trebalo biti, često idealiziramo, a stvarnost je obično drugačija. Idealiziranje nas koči da bilo što promijenimo. Probajte se voditi mišlju kako su ideali nedostižni, ali nas to ne sprečava da njima težimo.

NEREALNI CILJEVI
Zbog “trebaologije” često ne učinimo ono što zaista želimo. Unaprijed postavljamo ciljeve koje nećemo moći dostići. Pa se često dogodi da odustanemo i prije negoli smo išta započeli. “Trebala/trebao sam početi ranije” dobro je poznata isprika.

NE KRITIZIRAJTE SURADNIKE
“Trebaologija” je loša i ako drugima govorimo što bi trebali učiniti. Nemojte kritizirati kolege povišenim tonom jer ćete narušiti timski rad. Idući put neće biti interakcije na radnome mjestu pa tako riskirate pogrešku koja se više nikako neće moći ispraviti.