Problem poštenja, uzgred budi rečeno ne odnosi se samo na pojedince. Posljednjih smo godina svjedoci da nepoštenje sve više zadire i u poslovanje općenito. Ne govorim o velikim pokazateljima nepoštenja za kakve su primjerice odgovorni Enron ili Worldcom. Govorim o malenim pokazateljima nepoštenja, kao što je primjerice uzeti Coca-Colu iz zajedničkoga hladnjaka. Postoje tvrtke koje vam ne kradu novac pred nosom, da se tako izrazim, ali vam kradu stvari koje su samo na korak od njega.
Mnoštvo je primjera za to. Nedavno je jedan od mojih prijatelja koji uredno prikuplja nagradne milje otišao u zrakoplovnu tvrtku koja mu je jamčila besplatan let. Rečeno je da su svi letovi za koje je bio zainteresiran rasprodani. Drugim riječima, iako je često putujući prikupio 25 tisuća nagradnih milja, nije ih mogao iskoristiti (pokušao je s više datuma). No predstavnica zrakoplovne tvrtke ponudila mu je da pokuša s 50 tisuća milja jer će možda za taj bonus biti slobodnih mjesta. Provjerila je. Naravno, mjesta je bilo posvuda.
Budite uvjereni, sigurno je u pravilniku o nagradnim miljama sitnim slovima otisnuto da je takvo što u redu. No za mojega prijatelja, 25 tisuća zarađenih milja veliki je novac. Recimo da je to oko 450 dolara, Bi li ga zrakoplovna tvrtka prevarila da je isti iznos bio u novcu? Bi li ga zrakoplovna tvrtka prevarila da je isti iznos bio u novcu? Bi li mu zrakoplovna tvrtka "skinula" taj iznos s njegova bankovnog računa? Ne, jer ih je do pravog novca dijelio korak, pa su ga opljačkali zahtijevajući još 25 tisuća nagradnih milja.
Evo još jednog primjera. Pogledajte kako banke naplaćuju kamate na troškove učinjene kreditnim karticama. Razmislite o onome što se naziva dvostrukom naplatom. Ovaj trik ima nekoliko varijanti, no osnova je u ovome: kada jednom ne podmirite cjelokupno dugovanje po računu, kartičarska kuća neće vam naplatiti samo visoke kamate na nove troškove, nego će zaračunati kamatu i na vaša prethodna plaćanja. Kada se senatski Odbor za banke nedavno pozabavio time, moglo se čuti mnoštvo svjedočanstava na temelju kojih su banke nesumnjivo izgledale nepoštene. Primjerice, jedan čovjek u Ohiju koji je za troškove učinjene karticom morao izdvojiti 3200 dolara, uskoro se suočio s iznosom od 10 700 dolara u koji su bile uključene kazne, kamate i provizije.
Kad jednom na nepoštenje pogledate drugim očima, jasno je da više ujutro nećete otvoriti novine a da ne uočite neki novi primjer koji biste mogli pridodati ovdje navedenima. Nije li gotovina čudna stvar? Kada je riječ o novcu, spremni smo promatrati vlastita djela kao da smo upravo potpisali kodeks časti. No pogledajte slobodu koju nam pružaju predmeti koji nisu novac. Uvijek postoji opravdani razlog. Možemo uzeti kemijsku olovku s posla, Coca-Colu iz hladnjaka, možemo čak lažirati datume u poslovanju dionicama i smisliti priču kojom ćemo opravdati svoje ponašanje. Možemo biti nepošteni bez da sebe smatramo nepoštenima. Možemo krasti dok naša savjest mirno spava. Kako doskočiti tome? Možemo na svakoj namirnici iz smočnice istaknuti cijenu ili riječima opisati novčanu vrijednost dionica. No u širem kontekstu, moramo osvijestiti vezu između predmeta i naše sklonosti varanju. Moramo shvatiti da, čim nije riječ o novcu, naša će sklonost varanju biti mnogo veća no što bismo to ikad pomislili. Moramo to priznati - kao pojedinci i kao nacija, i učiniti to brzo.
Zašto? Prvi je razlog u tome što se dani gotovinskog plaćanja približavaju svojem kraju. Gotovina je uteg na zaradi banaka i one ga se žele riješiti. S druge strane, elektronsko plaćanje vrlo je profitabilno. Moramo se upitati kako ćemo kontrolirati našu sklonost varanju kada nas jedino gotovina može prizvati svijesti, te što možemo učiniti sada kada plaćanje gotovinom polako nestaje.
Prof. dr. Dan Ariely, bihevioristički ekonomist sa Sveučilišta Duke, u knjizi "Predvidljivo iracionalni" , VBZ-ovog izdanja, istražuje nevidljive sile koje utječu na naše odluke, uključujući i neke uzroke trenutačne ekonomske krize. Predstavljajući čitatelju najrazličitija znanstvena, ali istodobno i zabavna istraživanja, otkrića i anegdote o kupovini, jelu, ljubavi, novcu, odgađanju obveza, pivu, poštenju i drugome, Ariely nudi svoj pogled na iracionalnosti svakodnevnog života, na odluke koje su nas dovele do financijskog kraha 2008. i, općenito, na načine na koje sami sebe dovodimo u neprilike.