Novac može tek kratkoročno utjecati na sreću te, suprotno uvriježenom mišljenju ljudi, bolja ekonomska situacija ne utječe na zadovoljstvo životom, pokazala je studija provedena u desecima zemalja diljem svijeta. Ipak, u pojedinim zemljama bogatiji su se ljudi pokazali sretnijima od onih siromašnih, što se objašnjava osjećajem ugode koji proizlazi iz bolje zarade te iz osjećaja postignuća, a ne količine novaca koju posjeduju. Teorija potječe iz 1970-ih, a postala je poznata pod nazivom Easterlin Paradoks, prema američkom istraživaču Richardu Easterlinu koji ju je postavio. Budući da su neke nedavne studije poljuljale njegove pretpostavke, profesor Easterlin sa Sveučilišta u Princetonu krenuo je u potragu za dokazima svoje teorije.

Testiranja provedena u 37 zemalja, uključujući Kinu, Veliku Britaniju, Južnu Koreju i Čile, profesor Easterlin je zaključio kako se napretkom svijeta malo toga promjenilo u razmišljanju ljudi.

- Sreća se ne povećava s rastom prihoda - tvrdi Richard Easterlin.

Za primjer je dao Kinu koja je u proteklih deset godina udvostručila primanja po glavi stanovnika, zbog čega bi se dalo zaključiti kako su Kinezi jako zadovoljni svojim životima. No usprkos tome, razina osobne sreće u Kini kao i drugim zemljama ekonomskog napretka se zapravo smanjila. Tako materijalna dobra kao uvjeti sreće gube na vrijednosti, a faktori ispunjenog života su dobro zdravlje, obiteljska sreća i skladan brak.

- Velik broj radnih sat možda jamči i veću zaradu, no ne ostavljaju vrijeme za uživanje u plodovima rada - smatra Richard Easterlin.